Vukadinov pobočnik Galić, verbalno napadao i ismijavao osobu sa poteškoćama u razvoju!

Društvo u kojem živimo nas je naviklo da je nenormalno odavno postalo normalno. Oni koji su sve osim vjernici, ližu oltare, zauzimaju prve crkvene redove, a “Božja zemaljska administracija” o njima sriče hvalospjeve, nazoči njihovim predizbornim skupovima i poziva pučanstvo da glasa za te protuhe. Nadajući se, valjda, da je narod slijep pored svojih očiju.

Tako je i ovih dana samoprozvani Pomak upregao pojedine fratre da im, isto kao i u vrijeme dok su bili na listama HDZ BiH, “dadne ruke” kako bi ostvarili što bolji izborni rezultat. I dobro, njima na čast, iako Evanđelje i politika nikada nisu imali nikakvih dodirnih točaka. Da smo načisto, “Božja zemaljska administracija” nikada nije trebala lobirati niti za jednu političku stranku, ma o kome se radilo. A to radi već više od 30 godina, ne mareći za činjenicu da bi trebali biti “pastiri stada svoga”. Iz istog razloga niti ne vide da ima je “stado”, iz godine u godinu, sve malobrojnije. Točnije, iščezava. Tako da će za par godina u crkvenim redovima ostati samo “mješinari” zbog kojih je čestiti dio “stada”, na žalost zauvijek, napustio svoja stoljetna ognjišta.

Kada pogledamo kako, ne samo svećenstvo, nego i običan puk, zatvara oči pred pojavnostima koje su ogavne, nije niti čudo da smo postali ravnodušni u kakvom izopačenom svijetu živimo.

Kada se vratimo u ne baš tako davnu prošlost, možemo vidjeti tadašnjeg profesora, nakon toga i ministra u Vladi HBŽ, danas zastupnika u Parlamentu FBiH i kandidata i na ovim izborima, Petra Galića, kako se na najprizemniji način iživljava nad osobom sa psihičkim smetnjama. Dok u isto vrijeme, neki Galićev kolega sve uredno snima mobitelom. Misleći, valjda, da je to što rade normalno, ljudski. A tek kršćanski?

U normalnim državama nakon ovakve vrste maltretiranja bilo koga, a napose osobe sa poteškoćama u razvoju, Galić i njegov “snimatelj” bi završili u zatvoru. Centar za socijalni rad bi poduzeo radnje za koje je nadležan, “Božja zemaljska administracija” bi sa oltara osudila događaj, a sumještani bi prema ovoj dvojici protuha osjećali, ako ništa drugo, duboki prijezir.

No, od svega toga nije se dogodilo ama baš ništa. I da stvar bude još tragičnija, sve se uredno reproducira na društvenim mrežama.

Stara narodna izreka “Kakav narod; takva vlast”, u ovom slučaju dolazi do punog izražaja. A onda se netko čudom čudi kada ljudi uzimaju pravdu u svoje ruke!? Veliko je čudo da netko od rodbine ovog nesretnika, Galiću nije “nadrobio” zube u grlo.

Onda taj i takav Galić, postaje miljenik politike. I predstavlja kraj iz kojeg dolazi. To može samo narod koji iz duhovne i moralne krize nikada nije niti izašao. I za to su, vjerojatno, krivi drugi narodi, hodže, popovi,…!? Oni neka čiste svoja dvorišta i “avlije”, a mi trebamo svoje. Skupa sa “Božjom ovozemaljskom administracijom”, koja spava zimskim snom. Veliki dio njih u “svili i kadifi”. Neka oproste oni čestiti kojih ima puno, ali su ih poltroni stavili u zapećak.

Galiću, ne daj Bože da se ovako više usudiš poigravati sa bilo kim, a napose sa ljudima koji, ni krivi ni dužni, ionako nose svoj preteški križ!

Huljo od čovjeka!!!