Rusija posljednjih dana doživljava svoj najteži poraz – ako ne od početka svoje brutalne agresije na Ukrajinu, onda barem od kraja ožujka i početka travnja. Tada je, podsjetimo, očito bila prisiljena povući se iz okolice Kijeva, Černihiva i Sumija pred ukrajinskim protunapadima, koji su joj nanosili teške gubitke i sustavno uništavali logistiku.
Prošlog tjedna bila je prisiljena na još kaotičnije povlačenje pred još žešćom ukrajinskom protuofenzivom, koja ih je zatekla potpuno nespremne u Harkivskoj oblasti, koja je sad već gotovo potpuno oslobođena.
U samo par dana ukrajinske snage su silovitim i dobro koordiniranim ofenzivnim akcijama odbacile ruske snage do granice Donbasa na istoku, ali i do same ruske granice na sjeveru, pri čemu su oslobođeni deseci gradova i sela, među kojima i strateški ključni gradovi Kupjansk i Izjum.
Ovaj više nego impresivni ukrajinski uspjeh na bojištu zatekao je sve, ali prvenstveno sam režim Vladimira Putina u Moskvi i njegove brojne propagandiste, apologete i sve one koji su u ovih šest mjeseci bili potpuno uvjereni u rusku nepobjedivost i ukrajinski poraz u ratu protiv nadmoćne vojne sile.
The latest map update from @criticalthreats and @TheStudyofWar shows that Ukraine's counteroffensive has driven Russian forces almost entirely out of Kharkiv Oblast. pic.twitter.com/gGXLVPMlTH
— Brady Africk (@bradyafr) September 12, 2022
Među njima je, čini se, bio i hrvatski predsjednik Zoran Milanović, koji je od početka rata u svojim izjavama redovito kritizirao Ukrajinu, pa i hrvatsku, europsku i zapadnu podršku toj državi, a zemlju agresora prozivao mnogo rjeđe.
Dapače, prema njoj je izražavao neobičnu dozu strahopoštovanja, razumijevanja i uvjerenja u njenu nadmoć – i u uzaludnost ukrajinske oružane borbe za vlastiti teritorij i za budućnost Ukrajine kao neovisne države. Rusija je, u Milanovićevom viđenju svijeta, nekakva surova, nepokolebljiva i neuništiva neman, medvjed kojeg se ne smije “pikati penkalom u oko”, kako je nazvao odluku Finske o ulasku u NATO. Dodao je da je to “vrlo opasno šarlatanstvo”.
Umjesto toga, kako možemo iščitati iz njegovih argumenata i stavova, potrebno joj je udovoljavati i paziti da je se ničim ne izaziva jer se protiv nje ne može boriti – ni oružjem ni sankcijama koje Rusiji “ne mogu naškoditi”. Zato je za agresiju i okrivio “one koji su je huškali”, misleći na Zapad, a ne na samu Rusiju.
Dok čekamo novi Milanovićev geopolitički i vojno-analitički osvrt na novi obrat na ukrajinskom ratištu, koji pomalo dovodi u pitanje njegovu argumentaciju, prisjetimo se njegovih izjava na tu temu od početka rata.
25.veljače: Rusija je agresor, ali Ukrajinu ne treba pustiti u NATO
“Ove sankcije ne mogu zaustaviti rusku vojsku. Nažalost, ne djeluju. Ukrajinu ne treba pustiti u NATO. Baltičke države su nešto drugo. Ne vidim da su sad ugrožene. Ako budu, tu smo. Ja sam rekao gdje je granica NATO-a. To ne opravdava rusku agresiju, to je agresija.”
“Takve države koje su, da me nitko krivo ne shvati, potencijalni monstrumi – sve velike države su potencijalni monstrumi – treba shvaćati ozbiljno. Njihov potencijal da naprave štetu također treba stalno shvaćati ozbiljno”, kazao je Milanović novinarima dan nakon što je započela invazija Rusije na Ukrajinu.
2.ožujka: Volio bih da je Ukrajina nakon 8 godina zapadne pomoći pružila pravi otpor
“Užasno mi je žao što je do ovoga došlo. I ne možeš reći ništa drugo nego dati podršku ljudima da se obrane… Osvojiti veliki grad je praktički nemoguće bez da ga potpuno srušite. Ako ga je netko voljan braniti.”
“Uvijek treba biti zabrinut. Treba biti zabrinut kad Ukrajina prijeti nuklearnim oružjem (koje Ukrajina nema, op.a.). Treba biti zabrinut i kad Rusija prijeti nuklearnim oružjem. Kasno je za poruku mira. Kad je velika nevolja, mali stoje sa strane. Ne pod stolom, ali niti ne plešu na stolu.”
“Volio bih da je situacija drukčija, volio bih da je Ukrajina nakon osam godina zapadne pomoći pružila pravi, frontalni vojni otpor. To se, nažalost, nije dogodilo pa se sukob nakon dva dana preselio u velike gradove, to je katastrofa. Cijenim hrabrost ljudi, to je hrabro, ali vojnički to nije bilo dobro organizirano.”
“Probleme koje Hrvatska ima i koje živi su veći od ovih u Ukrajini. Hrvatski problemi. Puno veći”, zaključio je Milanović u prvim danima rata.
2.travnja: To je daleko, ne znam o tome ništa (o masakru u Buči)
“To (očiti masakr ukrajinskih civila pod ruskom okupacijom koji je otkriven tih dana, op.a.) je daleko, ne znam o tome ništa, Rusi su se povukli. Što je tamo pronađeno, tko je pronašao, iz hrvatskog iskustva, pustite me s tim, budite oprezni.”
“U ratu u kojem ne sudjeluješ, makni se sa strane i čekaj. Nijedna od tih država nije baš demokratska. Ni Ukrajina nije demokratska. Da je, počela bi pregovore s EU ili imala neki status. Što ćemo reći, da je Ukrajina ista kao Hrvatska ili Rumunjska? Nije ista”, poručio je u travnju.
21.travnja: Jesu li krivi Ukrajinci ili oni koji su ih huškali na to?
“Ne dam se uvući u tu priču. Netko će morati sutra položiti račune, tko je odgovoran za ovoliko smrti u Ukrajini. Jesu li krivi Ukrajinci ili oni koji su ih huškali na to? Ovo ne govori Putinov čovjek, nego čovjek kojem je interes Hrvatska.”
“Bogami neću kao budala pljeskat Ukrajincima i kao što vidite prošlo je dva mjeseca i svaki dan sve manje pričamo o tim nesretnim ljudima. Svaki dan sve manje. Svaki dan ‘super, ajmo naprijed, napadaj’. Pao je Mariupolj, prije toga Herson. Što bi se još trebalo dogoditi? Da bi mene proglasili ruskim čovjekom ili samo čovjekom u zabludi. Ja i Rusija? Helouuu”, objašnjavao je Milanović svoj stav, također u travnju.
10.lipnja: Ne znam kako bi se Putina moglo poniziti, nemoguće ih je poraziti
“Nije mi jasno što je Macron time mislio. Ne znam kako bi se Putina moglo poniziti. Nemoguće ih je poraziti, oni su nasilni i prejaki i vrlo opasni. To vidimo. Donbas je 150 kilometara od Volgograda. Da je Rusija demokracija, trebalo je s njima razgovarati. Ne znam tko će taj poraz ostvariti. Ukrajinska mladost dok ne izgine sva?”
“To je jedna zapetljana i komplicirana situacija. Nažalost je jednosmjerna. Ukrajinski predsjednik nema izbora da govori i radi ovo što govori, a to, nažalost, kao što vidimo, vodi u ratni poraz.”
“Ruska čizma tamo gdje dođe ne odlazi. Neće ih nitko potjerati. To je moćna vojna sila. Možemo se naslađivati njihovom sporosti, ali, nažalost, tako je kako je”, kazao je Milanović o tijeku rata.
“Pozovite nekog analitičara, ali svatko tko ima malo znanja i iskustva, vidi što se događa tamo.”
“Tamo se ne događa ništa dobro. Rusija nije kao mi, nisu demokracija, oni su neuništivi. Kao neprijatelj je neuništiva. Tako moramo razgovarati. Plenković je pročitao tri rečenice i izgovara ih i onda vidi da njegov mentor, od kojeg je kupio avione, govori drugačije. Neka njega kritizira.”
8.kolovoza: Žao mi je što sam od početka bio u pravu oko Rusije
Opisujući situaciju u svijetu kao “nestabilnu” i ustvrdivši da se “polako gubi kompas”, Milanović je ovom prilikom upozorio da “sve to skupa izgleda kao proljetni maslačak i samo moliš Boga da nitko ne kihne i sve skupa ne odleti”.
Odgovor Zapada na rusku agresiju je “nikakav, baš nikakav”, rekao je i dodao da “imamo sankcije koje ne funkcioniraju”. Naglasio je da je to “govorio od prvog dana” i da mu je žao što je bio u pravu.
“Sankcije ne funkcioniraju, Rusiji to neće naškoditi, ako je to cilj (…) i što se dogodilo, naškodilo je nama”, zaključio je samouvjereno.
1.rujna: Rusija brutalno komada Ukrajinu s jako malim brojem vojnika
“Trenutno gledamo kako Rusija brutalno komada Ukrajinu s jako malim brojem vojnika. To je nemoralno, a dio odgovornosti za to (…) snosimo svi mi”, rekao je ovog mjeseca aludirajući opet na zapadne zemlje.
Objašnjavajući svoje stajalište, povukao je paralelu s Hrvatskom, koja je bila spremna potpisati “vrlo nepovoljan” plan Z4 o reintegraciji okupiranih područja u sastav Hrvatske, čime bi dobila visoku autonomiju (osim Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema).
Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman bio je spreman potpisati Z4 samo da izbjegne rat, no “postojali su još lošiji ljudi koji su se pobrinuli da se to ne dogodi”, a to su sadašnji srpski predsjednik Aleksandar Vučić i (četnički vođa) Vojislav Šešelj, podsjetio je Milanović.
“S druge strane, Ukrajina nije bila spremna (potpisati) puno manje nepovoljan aranžman”, rekao je Milanović.
Ukrajinski “mentor”, države koje su je potaknule na to, nagovarale su Kijev da ništa ne potpiše i nisu mu jasno rekle u osam godina da “mora” ispoštovati mirovni sporazum s Rusijom.
A Srbija i Rusija nisu usporedive, rekao je i objasnio da “moraš znati s kim imaš posla” jer Rusija da “je ogradiš zidom od deset metara, ona bi imala što jesti”.
Index.hr