Kad vam sve krene niz brdo, a život sliči na “prosjačku operu”, u kuću ulazite kroz dvorišna vrata, supruga šuti danima, a njezin pogled govori sve… Sjetite se da načelnik Murtera možda upravo sada objašnjava supruzi na što JE potrošio oko 1500 eura između 1 i 4 sata ujutro dok je bio na službenom putu u prijateljskoj Austriji.
Sjetite se kako je bilo navijačima Dinama u “samoupravnom socijalizmu” kad su sanjali o prvaku punih 24 godine. Sjetite se današnjih navijača Hajduka koji 17 godina čekaju krunu.
Sjetite se kako je trenutno ponosnim članovima HDZ-a koji se sjećaju dana ponosa i slave kad su se krale tvornice, firme, stanovi, a sad su spali na to da kradu zahrđalo željezo na prugama. Zlobnici tvrde da je glavni razlog zbog kojeg su Slovenci odlučili ukloniti famoznu “žilet žicu” na granici s Lijepom našom upravo strah da ta žice ne završi kao “staro željezo” kod naših “kolekcionara”. Priča se da je u pitanju čak opstanak koalicije. Da je Kajtazi navodno nazvao premijera i zaprijetio: “Ne dirajte u željezo ili pada Vlada”.
Sjetite se kako je onima koji znaju da smo definitivno ostali bez naše kune. Kune koja je ne tako davno bila najjača valuta u svijetu. Na primjer, za jednu kunu mogla se kupiti tvornica!
No, nije se sve ukralo. Sjećam se jednog “kukavičjeg jajeta” naših ljevičara koji su na fejsu objavili sliku crne majice na kojoj je pisalo: “HDZ sve što imam sam ukrao, samo sam diplomu kupio!”.
Sjetite se kako je našim dragovoljcima, borcima legendarnih brigada, 4. Splitskoj, Pumama, Vukovima, Tigrovima… koji su “treću armiju” u Europi pretvorili u zečeve kako je to “lepo rekao Sloba”, a koji danas mogu birati gdje i na koji koncert u Lijepoj našoj žele otići. U Šibeniku pjeva Momčilo Bajaga, isti onaj Momčilo koji je 1993. godine u Kninu pjevao četnicima. U prvim redovima sjedila je i Varja Đogaš, supruga HDZ-ovog kandidata za gradonačelnika Splita. Srećom, onog legendarnog Šibenčanina koji je vikao “obadva, obadva su pala…” više nema među živima. S njim je otišao i njegov duh pa je naša Varja mogla potegnuti iz Splita u Šibenik.
Hrvatsku smo obranili od poplava za vrijeme Anke Taritaš-Mrak, ali su nas naknadno poplavili oni koji od 90-tih pjevaju o ljubavi i miru s četnicima, partizanima i orijunašima. Za svakog našeg orjunaša ponešto. Zadar je raširenih ruku dočekao Šerbedžiju i njegov raskošni pjevački antitalenat, Šibenik Bajagu, Split Gorana Bregovića, Dubrovnik čeka Boru Čorbu… Jednog pjevača nigdje ne moraju čekati. Marka Perkovića Thompsona. On se u onim “nacionalističkim” vremena prijetio da ćemo “mi njima” pokazati. Sjetite se kako je njemu, osobito sada kad se bori sa strašnom obiteljskom tragedijom. Bog mu pomogao!
Bravo, Ivo!
Sjetite se kako je studentima Filozofskog faksa u Zagrebu kojima “noviju hrvatsku povijest” piše Ivo Goldstein. Dragi i popularni profa kaže: “Dio problema koje danas imamo u Hrvatskoj proizlazi iz činjenice da gradimo društvo na temeljima ideja Stepinca i Tuđmana, a zapravo nam oni ni po čemu ne mogu biti idejni vođe”. Bravo Ivo!!! To je dobri stari dijalektički materijalizam. Studiraš “noviju hrvatsku povijest”, a doktorat radiš u Beogradu. Naravno da onda ceh plaćaju Stepinac i Tuđman i studenti Filozofskog faksa.
Navijače Dinama nakon 24 godine čekanja spasio je Ćiro Blažević. Tko će, međutim, spasiti studente povijesti na filozofiji. Klasić, Jakovina, Markovina? Tko će od njih biti “idejni vođa”? Za početak da svaki brucoš na kaminu svog trosobnog stana drži sliku “ljubičice bijele”. Vrijeme nepovratno leti. Svake godine barem netko diplomira kod drugova kojima se diže tlak na tri stotine nečega kad se spomenu Stepinac i Tuđman. To je “The fruits of evil” iliti plodovi zla.
Dobro, priznajem, možda sam previše sklon tamnim, crnim bojama i stereotipima. Recimo, uvijek možete vidjeti pametne muškarce s glupim djevojkama, ali nikada pametnu djevojku s glupim muškarcem. Razmislite… jednostavno je.
Studentski pokret iz 1971. godine završio je “velikim raspustom”, a za njegove sudionike “velikim odmorom”.
Ni priroda nam više nije sklona. Potresi, tuče, poplave na sve strane. Seljaci i usjevi su uništeni, Šibenik i Pula skoro odoše u ambis. Dalmacija gori, a korona čeka da završi sezona. Kako preživjeti? Kako se uhvatiti u koštac s podivljalom inflacijom? Narodni zastupnici odoše na dvomjesečni godišnji odmor, ostaviše narod oduševljen k’o u vrijeme druga Tita da se sam bakče s inflacijom i nedostatkom novca. Vladajućima je jedino važno kako srezati ustavne ovlasti predsjednika države. OLAF nas nervira. Uz DORH, USKOK, PNUSKOK, priče o “koruptivnim hobotnicama”… Apokalipsa sada. Očekuje li nas stvarno vruća jesen? Da, ali ne samo zbog temperatura. Malo me razveselio post o razlikama između Srbije i Hrvatske. Humor je provjereni lijek, pa vam ga prenosim:
Dakle razlike: Hleb-Kruh
Zatim Supa-Juha
Pa Čokanjče-Fraklec
Pa Voz-Vlak
pa …-More
pa …-EU
pa …-NATO
pa …-Euro
pa …-Schenegen
pa Futbal-Nogomet ( i to 2. i 3. mjesto na svjetskom nogometnom prvenstvu).
Usput, to je navodno došlo iz jednog našeg ministarstva. “Još Hrvatska ni propala…” davno je rekao Božo Broketa, čuveni branič Hajduka. Dr. Ivica Granić nas voli podsjećati. Legendarni Anton Gustav Matoš 1909. godine reče: “Napredna Hrvatska je tamo gdje nema Starčevićeve misli. Najbolji Hrvati su Srbi. Glavni branilac ustava i hrvatskog prava je Pribičević.
Glavni izdajice hrvatstva su Frank i Hrvatsko pravo. Dopušteno je s oduševljenjem besjediti samo o kralju Petru… Napadati vjeru je najbolje sredstvo širenja pučkog morala i patriotizma. Katoličanstvo je barbarstvo i zločin…”. Ružna neka vremena. K’o je Hrvatekima u ta mračna vremena predavao povijest, a tko im je nakon 1945. godine prodao povijest? I što je najvažnije, tko im još i dan danas prodaje povijest na filozofskim fakultetima?
Ne zna se ni danas zašto Stipe Mesić nije nakon isteka mandata otišao na mjesto veleposlanika u Haag gdje je već predao vjerodajnice.
Nećete u Hrvatsku kad hoćete, ‘niste ni prije…’
Kao “sezona kiselih krastavaca” je za neke samo jeftina floskula. Dok god imamo granicu s komšijama nema “kiselih krastavaca”. Komšije nam preko Indexa šalju poruku šefa diplomacije Nikole Selakovića: “Odluka Hrvatske nije skandalozna već zastrašujuća…”.
Naime, Aca Vučić je odlučio, onako “privatno”, posjetiti Jasenovac i pokloni se žrtvama. Onim nekim 700.000, kako oni to tvrde. Nakon toga čovo je htio malo skoknut i do Gline pa tamo prodivaniti s “nebeskim narodom”, promijeniti nešto srpskih dinara u eure i vratiti se ravno u Marićevu “Ćirilicu”… Kad tamo, umjesto dobro poznatog scenarija, dobio je službenu odbijenicu naše Vlade. Ne može preko granice, nije se najavio kao svi predsjednici država da dolazi. Dokaz više da “nebeski narod” ne pozna granice osim do Kosovske Mitrovice, kako to kaže Ivan Ivša na fejsu. Ako netko poznaje “diplomatski protokol”, onda je to Plenki.
Nećete u Hrvatsku kad hoćete, “niste ni prije…”. Javio se i ogorčeni predsjednik srpske Vlade Brnabić: “Zabraniti Vučiću da ode u Jasenovac isto je kao zabraniti predsjedniku Izraela da posjeti Auschwitz”, odmah je prokuljao i naš Pupovac svojim zgražanjem. Sam Vučić malo je “za-mukao”: “Samo vi radite svoj posao! Živjet će srpski narod i nikada neće zaboraviti”. Naravno da slobodarski srpski narod neće zaboraviti sva ona krvoprolića koja je hrvatska soldateska radila u Srbiji pokušavajući zauzeti Zemun, Šabac, Suboticu, Novi Sad, Obrenovac, Niš, Kragujevac, Kruševac, Čačak, Kraljevo… Zna li Vučić da i njegov idol “Ljubičica bijela” nije nikada navratio u Jasenovac? To je kao neka politička enigma.
Ma, majku mu, zašto “stari” nikada nije stupio nogom u Jasenovac? Odgovor zna svaka pa i politička budala. Zato što je to zajedničko srpsko-orjunaški mit, pun laži, krivotvorina, Hitlerovih drobilica kostiju… Laž koja se sa 700.000 tisuća naglo spustila na 86.000 tisuća žrtava. Po sistemu daj što daš, ali samo daj. Posjetio bi Vućić i logor Auschwitz, ali Ovčaru sigurno neće. Mitsku Ovčaru gdje su se strijeljali ranjenici i 16-godišnji “ustaše”… A Ovčara je naša droga. Ona je izvorište Bljeska i Oluje. To znaju i oni potpuno apolitični, pa i oni koji još uvijek sanjaju “bratstvo i jedinstvo” kao Index, Telegram, Novosti… Ovo je bio Plenkovićev “nož u leđa” lijevoj medijskoj falangi “koja se još uvijek nada…”.
Nije lako starim borcima za prošlo svršeno vreme kao Bajrušiju, Slavici Lukić, Puhovskom, Pofuku, Gerovcu, Pupovcu, Kajtaziju, našem Anti iz Slobodne, 6. ličkoj iz Večernjeg… Kako je sad Miljenku Jergoviću i njegovoj “lešini s Mirogoja”? Plenkovićeva “izdaja” sve je potresla. Uostalom, sezona velikih i malih potresa nas je očvrsnula, ali ipak? Zabraniti komšiji u 2021. g. da se malo prošeće po budućem “posjedu”, e to je pomalo odiozno. Kuda to vodi, drugovi, vjerojatno se pita legendarni partizan Franjo Habulin.
Živi bili pa vidjeli
No, život teče dalje, a cijene idu gore. Javio se i Pupovac. Na konferenciji za “štampu” Milorad je, kao član vladajuće koalicije, bio tvrd i prijeteći raspoložen. Pazi vamo: “Prvo što želim da kažem da do ovakve situacije i ovakvog odlučivanja nije smjelo doći…. to je traumatično, bolno pitanje u odnosima između Hrvata i Srba. Iz tog razloga se plašimo da zbog ovoga i ovako loši odnosi mogu biti dodatno pogoršani…”. Pazi, još malo vamo! Napali nas nenaoružane, razorili, klali, izgubili rat, zbrisali na traktorima, a mi im ipak dozvolili da uđu u Vladu kao potpredsjednici i ministri, financiramo im tjednik koji ni zabunom ne može napisati nešto lijepo o Hrvatskoj, imaju zajamčen broj zastupnika u Saboru, itd., a ponašaju se kao da ih progonimo. Kad faci koja je u doba rata četnikovala u Glini ne dozvolimo promenadu po državi onda kmeče “da bi i ovako loši odnosi mogli biti pogoršani”. Živi bili pa vidjeli…
Na Peristilu je počelo 68. Splitsko ljeto i to premijernom izvedbom opere “Simon Boccanegra” Giuseppea Verdija… Klasični Verdi. Priča o ljubavi bolu i oprostu. Ne podsjeća li vas Verdi na hrvatsko-srpsku stoljetnu priču? O ljubavi iz 1918. g. i o boli koju smo morali trpjeti sve do Oluje, a nakon toga slijedi jednostrani oprost. Oni, naime, nisu nama nikada oprostili Oluju. I neće… Zbog toga ponavljam “živi bili pa vidjeli…”. A oni će i dalje tvrditi kako je “Jasenovac mjesto na kome su tokom Drugog svetskog rata ubijene stotine hiljada Srba”. Mato Palić na fejsu ima rješenje: “Onima kojima će faliti takav četnik treba omogućiti trajni odlazak u Srbiju”. To je tzv. “izraelska formula”.
Znamo da je sve prolazno osim “trajne ondulacije”. Opet će “deca” Miljenka Smoje u svoj omiljeni užas tj. u užu Srbiju. Opet će se naši nostalgičari klanjati lažnom jugo-teletu.
I po treći put, živi bili pa vidjeli…
Ljevičari tvrde da se u “slučaju Vučko” Plenković okužio, odnosno okružio lošim savjetnicima…
Zvonimir Hodak / Direktno.hr