Kada je Putin krenuo na Ukrajinu, ničim izazvan, ono što me zbunjivalo je držanje mađarskog premijera Viktora Orbana koje je, pod izgovorom zaštite mađarskog gospodarstva, bilo jasno proputinovsko. Nazvao sam moje kolege sa studija u Ukrajinu i njihov odgovor je bio više nego jasan: “Nije samo gospodarstvo, Orban navija za Putina, jer ako Ukrajina padne, Orban će s njim dogovoriti komadanje Ukrajine i one dijelove koji su nekoć bili mađarski pripojiti Budimpešti”.
I zadnja Orbanova “šala” s kartom velike Mađarske (po tko zna koji put) na utakmici mađarske reprezentacije za predsjednika Milanovića je nešto na što će se on “samo nasmijati”. Za razliku od Milanovića, Ukrajini to uopće nije “smiješno”. U utorak je ukrajinska vlada najavila da će pozvati mađarskog veleposlanika radi objašnjenja te Orbanove “šale”.
Nijebilo smiješno Slovencima kada je Orban prije to isto napravio, pa su kroz usta tadašnjeg predsjednika Pahora izjavili “da ovo nije prvo javno pojavljivanje dotične karte te da se to može shvatiti kao izražavanje teritorijalnih pretenzija, što bi trebalo zabrinuti javnost i demokratske političare”.
Naše pak, uključujući Milanovića, to Orbanovo višegodišnje mlataranje ovom kartom uopće ne zabrinjava. Najizravniji su bili Rumunji, gdje Orban odavno baca oko na Transilvaniju, ulažući ogroman novac u tamošnju manjinu, koja mu je, posvuda, od Ukrajine preko Slovačke, pa do Hrvatske i Rumunjske isto ono što je Putinu ruska manjina u Ukrajini, ili nekoć Miloševiću srpska manjina u Hrvatskoj: trojanski konj moguće velikomađarizacije, kao kod Putina velikorusizacije, ili Miloševiću velikosrbizacije:
Manjine u drugim zemljama im služe kao karta za potkusurivanje. Dakle, scenarij već više puta viđen. Zato su Rumunji bili jasni i povukli paralelu, kao i moji prijatelji Ukrajinci, između Orbana i Putina: “To je revizionistička gesta koja Orbana stavlja uz bok Putinu koji također sanja o promjenama granica. Još jedna je to neprihvatljiva poruka mađarskog premijera, nakon one u kojoj je maloprije govorio o “čistoj rasi”, koja je podsjetila na nacističko razdoblje. Orban mora odgovarati za takve postupke.”
Što se pak Hrvata tiče, glavni Orbanovi saveznici protiv Hrvatske i Hrvata u Vojvodini i ovdje u Slavoniji i (posebno) Baranji, svojevrsna “šal koalicija”, su Srbi, Vučić i Pupovčev SDSS.
U Subotici koalicija Orbanovih Mađara i Vučićevih neočetničkih naprednjaka udarila je nedavno na temelj samobitnosti svakog naroda, a to je jezik. Proglasili su bunjevački jezik službenim jezikom koji nema veze s Hrvatima i hrvatskim jezikom. To je kao da dalmatinski, istarski, zagorski dijalekt proglasite službenim jezikom.
To je zdušno podržao predsjednik skupštine Subotice Balint Pastor, čiji je otac Ištvan bliski prijatelj Viktora Orbana, a koji je bio zagriženi komunist u bivšoj Jugoslaviji, a u partiju se učlanio još 1974. godine. Da sprdnja bude potpuna, ova bivša mađarska komunjara, kao i Orban uostalom, rade na rehabilitaciji i podizanju spomenika u Srbiji Miklošu Hortiju (u Mađarskoj mu Orban daje ulice i trgove), Hitlerovom savezniku, koji je Mađarsku očistio od Židova.
U Hrvatskoj, kao otac i sin Pastor u Vojvodini u koaliciji s Vučićevim naprednjacima, Orbanov glavni igrač je saborski zastupnik mađarske nacionalne manjine Robert Jankovics. U općini u kojoj živim (Bilje, Kopački rit) na zadnjim lokalnim izborima uz pomoć Orbanova novca htjeli su nametnuti Mađara (Erik Munk) za predsjednika općine, govoreći da je “red na Mađara” prije no što su građani glasovali.
Nitko ovdje nema ništa protiv Mađara, naprotiv, to je marljiv i pošten svijet, ali da se neizravno Budimpešta miješa u izbore u Hrvatskoj, pogotovo u Baranji, e to je malo previše.
K tome, Orbanovi ljudi ovdje, političari, daju novac svakom nemađaru koji želi prijeći na mađarsku nacionalnost, zbog čega se protiv Jankovicsa vodi(o) sudski postupak. Mnogi Romi i neki Hrvati, pa i Srbi, za novac su postali Mađari.
Iako se Milanović smije na Orbanov šal, Orbanov projekt velike Mađarske, u savezu sa Srbima na štetu Hrvata u Vojvodini i Baranji, već se – provodi! Imperijalistička politika ne vodi se samo ratom i oružjem, već i ovdje opisanim Orbanovim metodama. Orban, za razliku od Putina, u stvaranje velike Mađarske ne ide oružjem zato što ne bi htio, već zato što ne može, pa ide drugim metodama.
Inače, glavni saveznik velikomađarskih Orbanovih političara ovdje je SDSS, dirigiran iz Beograda, poglavito prijatelj Roberta Jankovicsa Mile Horvat, zvan Topdžija. Jankovics i Topdžija su frendovi još iz vremena okupacije Baranje, a Jankovics svoje privatne derneke u Baranji organizira u vikendici Mile Topdžije u selu Kamenac kod Kneževih Vinograda.
To što Orban s Vučićem, oba filorusa i proputinovca, radi protiv Hrvata, gledajući povijesno, i nije ništa novo. Naime, u pismu Serafinu Vannutelliju, papinskom nunciju u Beču, od 2. prosinca 1885. biskup Strossmayer ukazuje na pakt Mađara i Srba protiv Hrvata: “Mađari već dva i više desetljeća posebno nastoje da srpski narod u Hrvatskoj i izvan Hrvatske za svoje ciljeve pridobiju i učine ih svojim nakanama posve odanim.” Povijest se, eto, ponavlja.
I dok se Milanović smije Orbanovom šalu, Orban velikomađarski puzajući rovari od Slovačke, preko Rumunjske, do Hrvatske. On je mentalni Putin koji govori mađarski.
Slobodnadalmacija.hr