Umjesto da se osobno na izborima pokušava izboriti za poziciju jednoga od triju članova Predsjedništva u Bosni i Hercegovini, prvi čovjek bosanskohercegovačkog HDZ-a Dragan Čović u tu je utrku gurnuo svoju stranačku kolegicu Borjanu Krišto, što upućeni opisuju kao Čovićev manevar preko kojega će nakon izbora pokušati zadržati svoju poziciju na čelu HDZ-a BiH, na kojoj ga već neko vrijeme ne vidi njegov zagrebački šef, premijer Andrej Plenković, koji je znatno naklonjeniji novom mostarskom gradonačelniku, doktoru Mariju Kordiću, zagovaratelju umjerene politike pomirbe s tamošnjim bošnjačkim političkim vodstvom, s kojim Čović nije uspio dogovoriti promjenu izbornog zakona koji bi išao u prilog Hrvatima u Bosni i Hercegovini.
Osim hrvatskog HDZ-a i našeg predsjednika Zorana Milanovića s kojim je, usput budi rečeno, Čović u odličnim odnosima, veliki interes za zbivanja u susjednoj Bosni i Hercegovini ima Europska komisija, ali i američka administracija te međunarodna zajednica, kojima je u cilju zadržati stabilnost u toj zemlji, a time i na ovim prostorima u kojima je stanje među političkim predstavnicima uvijek zategnuto.
Upravo su američki predstavnici na ovim prostorima Čovića i njegova prijatelja Milorada Dodika označili kao ključne faktore preko kojih se u Bosni i Hercegovini remeti ionako teško stečen mir, ali to je tek jedan od problema zbog kojih su predstavnici američke administracije na ovim prostorima odlučili ući u obračun s Čovićem, u koji se involvirao i premijer Plenković znajući da je Čović mnogo skloniji njegovim neprijateljima Milanoviću i Milijanu Brkiću nego njemu s kojim dijeli stranački dres.
Čovića navodno Amerikanci po kuloarima nazivaju “criminal guy”, a u njihovim krugovima spekulira se i o mogućem uhićenju prvog čovjeka bosanskohercegovačkog HDZ-a koji po svemu sudeći, znajući za te zakulisne igre, nastoji zadržati moć zadržavajući čelnu poziciju u svojoj stranci.
Načelno je američkoj administraciji koja funkcionira uz nadzor njihova predsjednika Bidena, koji je iznimno zainteresiran za zbivanja na ovim prostorima, bitno stanje u regiji u koju su poslali vojsku svojih kadrova kako bi se ovdje izgradilo stabilno okruženje te kako bi se u Bosni i Hercegovini, ali i u Hrvatskoj, povela borba protiv korupcije na kojoj oni inzistiraju, dok Čović za to vrijeme u Hercegovini s odbjeglim “reformatorom hrvatskog pravosuđa” Zdravkom Mamićem ispija kave, jede janjetinu i pokreće unosan projekt gradnje triju vjetroelektrana.
Oštar napad
O tome da su Čovićeve namjere suspektne prije nekoliko tjedana prilično izravno progovorio je bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, koji je, doduše između redaka, zaključio kako ni Čoviću ni Dodiku ni Milanoviću, pa ni samom premijeru Plenkoviću nije cilj uređenje odnosa između Hrvata, Srba i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, nego zaoštravanje njihovih odnosa, čime kompletan narod te zemlje drže taocem svoje politike i vlastitih političkih igara. U američkim krugovima govori se kako Čović i njegov prijatelj Dodik ne poduzimaju ništa kako bi se stopirao razoran ruski utjecaj na BiH, nego su, upravo suprotno, jedan javno, a drugi ispod stola, zauzeli rusku stranu u sukobima između Rusije i Ukrajine.
“Čini se da bi ta država Bošnjaka, Hrvata i Srba, dakle i naša domovina, mogla postati sljedeće problematično žarište. Žarište u njedrima Europe, jer ‘loptica će se možda prebacivati na tuđi teren’. Svjedočimo dugogodišnjoj srpskoj, secesionističkoj politici i nepriznavanju BiH. Svjedočimo izjavama nezgrapnog tragičara Dodika o odcjepljenju i osamostaljenju tzv. RS-a (koji je nastao etničkim čišćenjem i genocidom nad Hrvatima i Bošnjacima) iz sastava BiH. Što bi moglo biti sljedeće uprizorenje osim ‘prisajedinjenja s otadžbinom, majčicom Srbijom’?! A ta majčica, naoružana do zuba, mogla bi uputiti nekakve snage radi ‘očuvanja mira’ i ‘srpskog sveta’. Modus operandi – Donjeck i Luhansk. I zato, kad hrvatski glas zakrekeće – čuvajte Republiku Srpsku, ne mogu to ocijeniti nikako drugačije doli političkom glupošću, trgovinom ili izdajom hrvatskog nacionalnog interesa.
Koji to RS treba čuvati?
Onaj koji je očišćen od Hrvata i Bošnjaka? Ili možda onaj u čije ime Biljana Plavšić 1998. dodjeljuje Orden Karađorđeve zvijezde prvog reda popu Momčilu Đujiću, četničkom zločincu glavom i bradom. Ima toga napretek… Aksiom interesa RH i BiH jest – Srbija do Drine. Nestanak BiH je uvod u ostvarenje bolesnog sna – Virovitica, Karlovac, Karlobag.
Zapanjujuće je da vrli zagrebački diplomati nisu naučili ni shvatili što se valja iza brda pa prava hrvatskog naroda u BiH brane podrškom Dodiku. I hrvatska politika dotiče dno baruštine u trenutku kad mazohistički počinje suportirati projekt ‘velike Srbije’. Svjesno ili nesvjesno… A Hrvati su kao konstitutivni narod u svojoj domovini BiH doista obespravljeni…”
Ključ opstanka
“… I bez prevelikih elaboriranja, vrijeme je da to shvate i bošnjačke političke snage te učine sve kako bi se to promijenilo. Bez ‘fige u džepu’ i nagona za hegemoniziranjem Hrvata. Uostalom, to su percipirali i EU i SAD. Na potezu su gospoda Izetbegović, Komšić i ostali… Ravnopravnost Hrvata ključ je opstanka prijateljske nam BiH. Kad se to ostvari, tada će oni koji 9. siječnja odijevaju svečana odijela, a Srebrenica im je nesretna slučajnost, izgubiti tlo pod nogama. A i međunarodna zajednica bi trebala biti konkretnija, pojačavajući vojnu nazočnost u blizini Drine. U nadi da će njeni vojnici tamo samo pecati ribu. Možda je ovo za nekog crni scenarij, ali previše je onih koji uporno i opetovano ne žele povijest kao učiteljicu života”, komentirao je u svojoj analizi Karamarko, koji doista nije daleko od istine. Istina je i to da je Čović više puta isticao kako je jednako blizak i premijeru Plenkoviću i predsjedniku Milanoviću, dok svoju bliskost s Dodikom nikada nije ni pokušavao skriti.
Premda je Čović nerijetko propitivao prava hrvatskog naroda u BiH u odnosu na Bošnjake, zapravo je neobično da se nikada nije upitao kakva prava Hrvati imaju u Republici Srpskoj. O tom se pitanju među političarima u susjedstvu rijetko progovara, ali zato o situaciji u susjedstvu često govore u Europskoj komisiji pa je tako nedavno povjerenik EK za proširenje i susjedstvo Oliver Varhelyi rekao kako stabilnost i sigurnost na zapadnom Balkanu nikada nije bila važnija te je pozvao na dogovor o izmjeni izbornog zakona, do čega u konačnici ipak nije došlo iako je Varhelyi upozorio da su, umjesto stvarnog napretka BiH na europskom putu, prisutne političke podjele. U europskim krugovima uvjereni su kako je ruski predsjednik Putin taj koji preko svojih kadrova potkopava stabilnost u BiH, o čemu je otvoreno progovorio njemački zastupnik Zelenih Romeo Franz koji je ocijenio kako je Putinov napad na Ukrajinu ujedno i napad na Europu.
Putinova sjena
“Putin želi vratiti zapadni Balkan u prošlost i najveći saveznik mu je Milorad Dodik. Dodik i Putin ne žele nikakvu vezu s demokratskim vrijednostima, njih zanima novac i moć. Njih motivira agresivni nacionalizam”, rekao je Franz, član izaslanstva EP-a za odnose s BiH, dok je njegov sunarodnjak iz redova pučana Michael Gahler pozvao Republiku Srpsku i Dodika da se vrate u državne institucije i potvrde da stvari funkcioniraju. Dodik se, naravno, na ta upozorenja i pozive oglušio, a nedavno je pokušao spriječiti veleposlanika BiH u Ujedinjenim narodima da glasa za rezoluciju kojom je Opća skupština osudila agresiju Rusije na Ukrajinu. Tu je opstrukciju pokušao provesti i suradnjom s ruskim diplomatima pri svjetskoj organizaciji. Jednako tako, Dodik je i na sjednici Predsjedništva pokušao nametnuti donošenje odluke o neutralnosti Bosne i Hercegovine u odnosu na rusku agresiju na Ukrajinu, što su njegovi kolege u državnom vrhu odbili prihvatiti. I bivši visoki predstavnici međunarodne zajednice za BiH Christian Schwarz Schilling i Valentin Inzko nedavno su uputili dramatičan apel članicama EU-a i NATO-a da zaštite zapadni Balkan, osobito BiH od scenarija nalik na ukrajinski jer u tom dijelu Europe, prema njihovim tezama, žive planovi o uspostavi velike Srbije.
Na tragu Dodikove, ali i Milanovićeve politike je i Čović koji je hrvatsku politiku prema BiH pretvorio u svojeg taoca, dok paralelno s time narod drži u strahu i neizvjesnosti, što su američki predstavnici na ovim prostorima prepoznali pa je samo pitanje dana kada će Čovića stići američke sankcije jer ta inicijativa postoji, a inicijatori su učinkoviti u svojem poslu nastojeći pročistiti teren kroz koji bi se osigurala stabilnost BiH. Stabilno, pak, u Bosni i Hercegovini izgleda novi život Dinamova gazde Mamića koji se ondje bacio u energetski biznis na kojemu bi u deset godina trebao zaraditi oko 25 milijuna konvertibilnih maraka. Zanimljivo je da je Mamić u taj biznis uveo i svoju kćer Ivu, suvlasnicu tvrtke Plavo sunce iz Čitluka u kojem ima 50 posto udjela, među partnerima i osnivačima ranije je bio njezin brat Mario, ali umjesto njega, odnedavno se u poslovnoj hijerarhiji te tvrtke pojavljuje Ivino ime.
Novac u vjetru
Inače, temeljni kapital tvrtke iznosi devet i pol milijuna maraka, a prokuristica poduzeća je Mamićeva kći Iva s bosanskom adresom u Vukovarskoj ulici u centru Međugorja. Drugi suvlasnici su Mirjana Gagro i Ivanka Ostojić iz Čitluka te Marinko Barbarić, vlasnik poznatog hercegovačkog zaštitarskog poduzeća Delta Security, čiji su dečki jedno vrijeme u stopu pratili Ivina oca Zdravka Mamića. Zanimljivo je da je s ovim biznisom povezan i Čovićev zet, s tim da treba napomenuti kako se Mamić baš zbog pokretanja ovog unosnog posla još prije nekoliko godina sastajao s bivšim gradonačelnikom Mostara, pokojnim Ljubom Bešlićem.
Malo tko u BiH vjeruje kako je slučajno to što se u biznis s energetikom nedavno uključio Čovićev zet Davorin Primorac, koji je pokretač Gospodarskog društva NGP sa sjedištem u Teniskom centru Mostar i s ukupnim kapitalom od tisuću maraka. Ta ista tvrtka podnijela je nedavno zahtjev za izdavanje energetskih dozvola za izgradnju elektrana na području Zvirića, a u tom istom biznisu s Čovićevim zetom sudjeluje upravo Mamić premda se u Hercegovini sumnja da iza toga posla ionako ne stoji Primorac, nego osobno Čović.
Zbližio se Mamić preko svojih kontakata u Hercegovini i s tužiteljem Olegom Čavkom, koji je, kako tvrde u Hercegovini, izravno zadužen u predmetu u kojem se odlučivalo o njegovu izručenju u Hrvatsku te su više puta Mamićevi znanci i prijatelji viđani s Čavkom na večerama u hercegovačkim restoranima. Sve Mamiću u Hercegovini ide na ruku pa je tako, osim razgranatog biznisa, ondje karizmatičan i imućan kakav jest oformio vlastitu mrežu s kojom surađuje na svim poljima. Preko svojih kontakata uspio je doći i do ministra pravde Bosne i Hercegovine Josipa Grubeše, pa u konačnici i do samog Čovića s kojim Mamića u Hercegovini često viđaju. Vidjeli su to očito i Amerikanci koji nadziru ovo područje i koji su Čoviću nakon svega odlučili reći dosta, ali on se očito nema namjeru predati bez borbe.
7Dnevno