Koliko god nam to bilo teško i nerado to priznajemo zaista smo jadan narod. Kod nas u Posavini, izdaja i pljačka svog naroda zauzimaju počasno mjesto. Dokaz tome je naša povijest jer se uvijek našlo dovoljno bitangi i izdajica da prevare, prodaju i izdaju svoj narod. A bome i sadašnjost u kojoj na našu nesreću živimo, govori tome u prilog.
Vjerojatno najgori, najpokvareniji dio našeg naroda su političari. Oni se sami biraju između sebe da nas vode u sretniju i bolju budućnost, da nije istinito bilo bi smiješno a ovako je samo tužno i jadno. Kao i svugdje, ima i časnih iznimaka i među političarima ali te iznimke su toliko malobrojne, da ih možemo smatrati gotovo statističkom pogreškom i svojim radom nimalo ne utječu na izdajstvima i nesrećom obilježenu našu povijest.
Ima časnih i u narodu, ali koliko? Možda za primjer možemo uzeti nedavnu povijest, početak domovinskog rata i broj dragovoljaca. Kad je Posavina počela koštati prosječnog Hrvata i kad je ta cijena bila jasno izražena životom, koji se može izgubiti, tad se zovu domovine odazvalo oko 3500 ljudi, od kojih je oko 80-tak bilo u vojnoj bolnici. A i te malobrojne, koji su ovu “slobodnu Posavinu” nametnuli ostatku kukavičkog stada, danas su popljuvali, razapeli i stigmatizirali kao i toliko puta do sada.
Prošlo je 27 godina otkako imamo slobodnu Posavinu, i u tih 27 godina mijenjali smo raznorazne ljude, koji su uspjeli tu istu Posavinu i narod izdati, opljačkati i dovesti na sam rub održivog postojanja i ekonomskog i političkog. Uvijek je kriv netko, netko drugi, netko od prije i naravno: nikada mi, ni političarsko smeće.
Uskoro opet biramo, nemojte opet očekivati čuda od ovih, bolju i svjetliju budućnost, zaboravljajući pri tom da su ovi itekako imali svoje lopovske prste u izdaji, pljački i uništavanju Posavine. Doduše, pojavili su se i neki novi igrači, neki nesumnjivo puni volje da nešto promjene na bolje ali oni su ipak samo smokvin list kojim se pokriva golotinja ove politike na našem području.
Ima li svijetla na kraju tunela? Naravno da nema ali ima ovih koji s oltara propovijedaju za bolje sutra, e oni će nas gurnuti još korak dva bliže propasti. Njima je dovoljan i vrabac u ruci, jer goluba na grani nisu ni htjeli, oni će nastaviti živjeti dobro za razliku od nas.
No ima i dobra vijest, zahvaljujući crkvenoj politici koju naši svećenici provode, polako ali sigurno izumiremo i za pedesetak godina ili malo više, nećemo postojati kao narod, ako smo to ikada i bili. Možda ovu bogom danu zemlju naseli neki bolji, ponosniji narod, koji će ju znati više cijeniti.
Facebook / Tamna strana Posavine