Monopol nad administrativnim poslovima homologacije i certificiranja vozila vraćen je u ruke porodice Ševo, te firmi koje se nalaze u sastavu njihovog Konzorcija: banjalučki Centar za automobilsko inžinjerstvo i Informacioni Inžinjering Sirius 2010., te sarajevski Centar za cestovni promet.
Rezultat je ovo presude Suda BiH kojom je uvažena tužba ovog Konzorcija, te osporeno rješenje Žalbenog vijeća pri Vijeću ministara BiH prema kojem su svi prijavljeni ponuđači kao ravnopravna administrativna tijela mogli obavljati poslove homologacije i certifikacije vozila, piše Zurnal.info.
Tako su samo nekoliko mjeseci po zaključenju ugovora sa Ministarstvom prometa i komunikacije BiH bez ovih poslova ostali Konzorciji u čijem sastavu se nalaze firme EIB International a.d. Banja Luka, Automotive center-centar za vozila d.o.o. Sarajevo, Mervik d.o.o. Sarajevo i Eastcode d.o.o. Banja Luka.
„Sve je ovo urađeno smišljeno po unaprijed smišljenom scenariju“, navodi nekoliko izvora Žurnala dobro upućenih u čitavu ovu priču. U prilog tome govori i podatak da je Konzorcij čiji je nosilac firma Milana Ševe, mjesecima prije raspisivanja tendera kada se još nije ni znalo ko će dobiti poslove homologacije i certificiranja, radio na pripremi formulara i potrebne dokumentacije.
Žurnal je imao priliku da izvrši uvid u te formulare na kojima je datum iz 2020. godine.
Milan Ševo je brat Ivana Ševe, koji godinama kroz brojne firme u FBiH posluje pod zaštitom HDZ-a BiH. Dvije banjalučke firme, koje su s njim u Konzorciju, dobijale su poslove sa „Prointerom“ koji se povezuje sa Igorom Dodikom, sinom lidera SNSD-a Miloradom Dodikom. S njima je i firma sa samo dva uposlena – Centar za cestovni promet čiji je direktor Mirzo Selimić, koji je ujedno i direktor Centra za poslovne studije Kiseljak. Prema podacima sa Akta.ba, u vlasničkoj strukturi CEPS-a nalazi se ime Mile Ševo, majke Ivana Ševe.
Ovaj Konzorcij je za poslove homologacije bio prvobitni izbor Ministarstva, na čelu sa ministrom Vojinom Mitrovićem.
Iste firme su dobile i poslove certificiranja s tim da je nosilac tog Konzorcija bio Centar za cestovni promet.
Firme koje nisu prošle na konkursu objavljenom u januaru prošle godine podnijele su žalbu koju usvaja Žalbeno vijeće i poništava se rješenje Ministarstva. Dozvoljava se svim prijavljenim ponuđačima, odnosno Konzorcijuma, koji ispunjavaju uslove, da kao ravnopravna administrativna tijela obavljaju poslove u oblasti homologacije vozila.
Ne želeći da ove poslove dijeli s drugima, Ševo i članovi njegovog Konzorcija podnose tužbu Sudu BiH i traže da se poništi rješenje Žalbenog vijeća od 27. jula 2021. godine. Za razliku od nekih drugih slučajeva, Sud BiH u ovom predmetu za 11 mjeseci donosi presudu.
U oba predmeta isti je sastav Sudećeg vijeća: predsjednik Branimir Orašanin, te sudije Jadranka Brenjo i Maida Bikić.
Žurnal je iz svojih izvora na uvid dobio obje presude, kao i tužbe koje je u ime Konzorcija u oba slučaja podnio advokat Branko Marić. Zanimljivo je da se Sudeće vijeće prilikom analize sadržine rješenja bavilo argumentacijom tužitelja, odnosno Ševe i ostalih, dok su zanemarili argumentaciju koju je Automotive center-centra za vozila d.o.o. Sarajevo kao zainteresirana strana iznio u svojoj žalbi. Ova sarajevska firma ukazala je na niz nepravilnosti postupanja Ministarstva prilikom donošenja prvog rješenja, a koje je preinačeno rješenjem Žalbenog vijeća.
No, Sudeće vijeće je utvrdilo da je Žalbeno vijeće prekoračilo ovlasti koje ima u pogledu postupanja po žalbi, te smatraju da je prigovor Ševe i ostalih osnovan.
„Navodi tuženog da su sve ponude potpune, odnosno da svi ispunjavaju uslove konkursa i da stoga je trebalo izabrati sve ponude je neosnovan“, smatra Vijeće.
Sud BiH je rješenjem od 1. juna ove godine odbio kao neosnovan prijedlog širokobriješkog Centar motor za određivanjem privremene mjere da se Automotive center – centar za vozila d.o.o. Sarajevo i ostalima zabrani preduzimanje radnji po zaključenom ugovoru sa Ministarstvom, a do okončanja presude po tužbi za upravni spor.
Vijeće se poziva i na bodovanje, prema kojem je Konzorcij čiji je nosilac širokobriješki Centar motor, bio prvorangirani. Ne možemo a da ne primijetimo da ovo bodovanje u vrijeme ministrovanja Rude Vidovića nije igralo nikakvu ulogu pri odabiru. Po konkursu iz 2009. sarajevski Automotive center – centar za voyila imao je najveći broj bodova, ali je izbor ipak pao na Konzorcij koji su tada činili EIB International, Centar motor, te zenički Institut za privredni inžinjering (koji Vidović 2011. izbacuje iz ove priče), te Institut za saobraćaj i komunikacije Sarajevo.
Obrazloženje Ministarstva tada je bilo da „nisu bili obavezni imenovati organizaciju s najvećim brojem bodova na rang-listi”.
No, Vidović je samo nastavio ono što je počeo njegov prethodnik Božo Ljubić. Ništa drugačije nisu radili ni njihovi nasljednici Damir Hadžić, Ismir Jusko, a ni današnji Mitrović.
Zinaida Đelilović / Zurnal.info