Za građane Bosne i Hercegovine nužno je angažirati svjetski poznate psihologe kako bi „razoputili“ šta je stvarni uzrok štokholsmskog sindroma kod naših ljudi, jer što su ovdašnji ljudi veći taoci vladajućih političkih struktura oni i dalje jednakom žestinom glasaju za iste političke parazite zaboravljajući preko noći da su ih upravo takvi doveli na rub prosjačkoga štapa.
Iz toga razloga se i ne treba čuditi što nas Evropska Unija ne želi primiti u svoje krilo, jer ovako ozbiljan poremećaj kod samih ljudi – građana jedne civilizirane države, još nikada nigdje u svijetu nije viđen. I Aboriđani i Indijanci i brojni drugi su se suprotstavili i borili sa svojim tlačiteljima, ali ne i Bosanci i Hercegovci. Nije im bilo dovoljno 500 godina turskog zuluma, pola stoljeća komunističke torture i ko zna koliko još dugo će trpjeti svoje „demokratske“ vođe!
S druge strane upitno je i koliko ima smisla trčati u zagrljaj toj istoj „Zloj maćehi“ zvanoj Evropska Unija, jer svjetska zbivanja zadnjih godina upozoravaju da bi baš u najsređenijim evropskim zemljama tipa Njemačka, Belgija ili Holandija mogli krenuti prvi ozbiljniji prosvjedi, odnosno ulični neredi, jer što imamo veći stupanj demokracije u jednom normalnom demokratskom društvu, odnosno što građani imaju veća prava, znatno lakše se odlučuju za izlazak na ulice i prosvjede protiv svega onoga što lošim smatraju, pa bi normalno bilo da prvi ozbiljniji prosvjedi kod njih i krenu.
Hoće li takvi događaji, koji Evropi neminovno slijede, voditi ka raspadu EU ili u kojem smjeru to već može otići sada možemo samo nagađati, međutim takve pojave su kod njih neminovnost, baš kao što je neminovno da će naši ljudi i dalje bivati obavijeni velom šutnje, svi će izigravati Internet ratnike, a kada treba organizirano izaći na ulice i zagalamiti pojavljivati će ih se šačica.
Zašto su ovdašnji ljudi u nekom stalnom strahu? Možda od gubitka posla do kojeg su ko zna kako došli, pa iako su tamo dospjeli na najprimjereniji mogući način. Možda zbog straha da neće dobiti posao koji im je obećan pošto su se nekada u minulom vremenu stavili na raspolaganje nekoj političkoj stranci i na neke način žrtvovali za potrebe voljene partije. Cijena goriva je došla do gotovo 4 KM! Narod je sve gladniji, ali taj isti narod i dalje jednako šuti. I šutjeti će kada gorivo bude i 5 maraka. I šest maraka. I osam maraka…
A to će biti puno ranije nego što sada možete i zamisliti. Vi ćete i dalje šutjeti. Ne želite se zamjerati svojim vođama. Možda i kojekakvim njihovim džukelama s kojima vam tu i tamo, na ovaj ili onaj način, zaprijete. Dakako, „demokratski“. Naši ljudi se možda budu mogli „okuražiti“ jedino u slučaju prethodnih ozbiljnijih nereda diljem EU, a za koje smo rekli da su neizbježni. Bez obzira što je kod njih ekonomska situacija znatno bolja nego ovdje kod nas oni će puno prije izaći na ulice, dići svoj glas i njihovim političkim vođama sigurno neće biti lako. Naši se ne trebaju sekirati. Ne trebaju zato što vladaju s ljudima sa najmanjim mudima.
David Franjić / Insajder.media