Iza nas je još jedna godišnjica Gospinih ukazanja u Međugorju. I ove godine su mnogi hodočastili u ovo svjetski poznato svetište i slike koje su stizale iz srca Hercegovine uistinu su bile impresivne, a upravo u vrijeme 41. Godišnjice ukazanja u Međugorju stigla je ohrabrujuća vijest s drugoga kraja svijeta. Naime, pojedine savezne države u SAD-a usvojile su zakon o zabrani abortusa. Mnogi su ostali zatečeni tom viješću, posebice što živimo u vrijeme kada u društvu imamo najezdu negativnih vijesti od raznoraznih pandemija, ratova, nagovještaja još goreg stanja na ekonomskom polju s obzirom da cijene goriva jednostavno divljaju, a sukladno tome dolazi i do porasta cijena gotovo svih ostalih životnih namirnica…
„Parade ponosa“ bivaju sve normalnija i češća pojava i na prostoru Balkana što je do unazad par godina bilo nezamislivo, a što danas više nikoga ne čudi, pa ni toliko okupljenih na njihovom „druženju“ u Sarajevu, jer možda se i nikada u povijesti čovječanstva, kao što je to danas, sotona nije tolika razotkrivala pokazujući svoje zube. Upravo zbog svih tih negativnih pojava i trendova vijest o zabrani abortusa u sve većem dijelu SAD-a treba doživljavati kao istinski udarac sotoni, odnosno pobjedu dobra nad zlom.
Svjesni smo kako se baš s prostora najveće vojne i ekonomske sile svijeta, a što SAD bez sumnje jesu, najbrže na ostatak planete šire i negativni i pozitivni trendovi svih vrsta tako da s ushićenjem i radošću, te visoko podignutim rukama prema Nebu treba doživjeti i ovo najnovije svijetlo koje nas je obasjalo, jer to jeste najjače svijetlo, svjetlucavo i jako poput Mjeseca. Još su nas prije više od pedeset godina lagali kako su ljudi bili na Mjesecu, ali ako je to tako zašto u posljednjih 50 godina nije bilo novog pohoda? Koliko je tehnologija napredovala u tih zadnjih pola stoljeća pa mogli su se ljestvama popeti na Mjesec da je to baš tako jednostavno, ali nije, a nije zato što je ta Svijetlost običnim smrtnicima nedokučiva.
Sotonskim slugama je nedokučivo i zašto su ljudi vjernici toliko za zabranu pobačaja, baš kao što su ovim potonjima nedokučive mnoge pojave što ih sotona propagira, a gdje se ponajprije misli na LGBT populaciju i sve ono što je usko s njima vezano. Nego da pojednostavimo stvari zastanimo na trenutak i upitajmo se – Zašto su za abortus najčešće oni koji su (možda nekom ili nečijom greškom) već rođeni?
Zastanimo još na trenutak, pa si postavimo novo pitanje – Zašto djecu mogu usvajati oni koji žive u „ljubavnoj“ LGBT vezi iz koje je prirodnim putem nemoguće nastajanje potomstva?
Ako sotoni sve to prođe hoće li možda sljedeći korak u njihovoj „borbi“ biti i pokušaj ozakonjivanja braka čovjeka i životinje? Neki ćete ovo u čudu pročitati, neki se možda nasmijati, međutim ovo nije smiješno. Ovo je žalosno, a to im je vjerojatno jedan od sljedećih koraka. Pa sotona je to. I zato se nemojte čuditi svemu tome.
Obično su isti takvi i veliki borci za „prava“ žena. Doista, žene u društvu, posebno u pojedinim zemljama, zaslužuju imati znatno veća od postojećih prava, međutim zalaganje sotonista za njihova prava nešto je posve drugo od uobičajenog i normalnog. Primjerice, ako žena želi izvršiti abortus ima li muškarac u tom slučaju ikakva prava glasa? Ima jedino onda kada treba plaćati alimentaciju, jer demokracija je toliko „uznapredovala“ da ga tjera na plaćanje alimentacije, a kod abortusa u većini slučajeva muškarac biva nebitan lik! Gdje su onda tu muška prava? Pa valjda bi se upravo kod abortusa ili pokušaja abortusa nešto trebalo pitati i muškarca, jer on je jedan od dva roditelja, on je tata.
Pobačaj se inače radi iz tri razloga. Prvi je moralni. Pojednostavljeno, to su slučajevi silovanja i incesta. Drugi je razlog zdravstvene prirode (opasnost po život majke, deformacija ploda…), a treći je kao sredstvo kontracepcije. Pazite – SREDSTVO KONTRACEPCIJE! Ljudski razum će podržati abortus iz prva dva navedena razloga, ali ne i ovaj iz tog trećeg razloga. A taj treći razlog je prisutan vjerojatno u više od 85 posto slučajeva pobačaja.
To bi zapravo trebala biti privilegija koja se plaća s obzirom da prezervativi ipak nisu besplatni (dakle, privilegija su), iako su najmanje invazivna metoda kontracepcije, dok bi pobačaj kao najinvazivnija metoda za neke predstavljao nekakvo pravo. Pobogu dragom, kakvo je to pravo? Čije je to pravo? Zar to samo po sebi nije nelogičnost bez presedana?
Upravo iz tog razloga, gledajmo raširenih ruku prema Nebu i radujmo se ovim posljednjim važnim odlukama američkih sudova. Bog blagoslovio takvu Ameriku.
David Franjić / Insajder.media