Pred Sudom Bosne i Hercegovine završeno je izjašnjavanje o krivnji u slučaju “Dobrovoljačka” i događajima koji su se dogodili 3. maja 1992. godine u toj ulici u Sarajevu. Tužilaštvo BiH 27. aprila podiglo je optužnicu protiv 10 osoba u predmetu “Dobrovoljačka” Ejupa Ganića, Zaima Backovića, Hamida Bahte, Hasana Efendića, Fikreta Muslimovića, Jusufa Pušine, Bakira Alispahića, Enesa Bezdroba, Ismeta Dahića i Mahira Žiške, piše portal Thebosniatimes.ba.
SDA-OVE „KRUPNE RIBE“
Sud BiH potvrdio je optužnicu Tužilaštva BiH u kojoj se, između ostalog, navodi da su optuženi za vrijeme obavljanja tadašnjih funkcija u okviru svojih ovlaštenja, postupali suprotno pravilima međunarodnog humanitarnog prava, kršeći odredbe Ženevske konvencije o zaštiti civila za vrijeme rata.
Ejup Ganić obavljao je tada dužnost člana Predsjedništva RBiH, Zaim Backović bio je član Operativnog centra Štaba Teritorijalne odbrane RBiH, Hamid Bahto bio je komandant Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane Stari grad Sarajevo, Hasan Efendić bio je komandant Republičkog štaba Teritorijalne odbrane BiH, dok je Fikret Muslimović obavljao dužnost načelnika sigurnosti u Republičkom štabu Teritorijalne odbrane BiH.
Jusuf Pušina bio je pomoćnik ministra unutrašnjih poslova RBiH i načelnik štaba MUP RBiH, Bakir Alispahić bio je načelnik Centra službi sigurnosti Sarajevo i član Štaba MUP RBiH, Enes Bezdrob obavljao je dužnost načelnika Stanice javne sigurnosti Stari grad, Ismet Dahić bio je komandir Policijske stanice Stari grad, dok je Mahir Žiško bio načelnik Biroa za istraživanje ratnih zločina.
ako su optuženi danas vremešni penzioneri, daleko od vlasti i državnih funkcija, za njih se može reči da spadaju u „krupne ribe“ postratnog bošnjačkog režima. I to daje posebnu težinu samom procesu. Zato je vrlo indikativno da sarajevski mediji gledaju na ovaj sudski proces prilično naivno – tretirajući ga kao sudsku farsu koja će trajati nekoliko godina, s obzirom da je tužilac pored „brda“ dokaznog materijala predložio i saslušanje 277 svjedoka. Navodno će se u svojstvu svjedoka u sudnici pojaviti i komandant UNPROFOR-a 1992. godine kanadski general Lewis MacKenzie.
Pošto se radi o vanredno značajnom povjesnom događaju u kojem su branioci grada osujetili prodor agresorskih teknova prema zgradi Predsjedništva, a potom i o spektakularnom događaju u kojem je bio kidnapiran predsjenik države Alija Izetbegović od strane agresora, ovaj sudski proces ima izuzetan povijesni kontekst. Bez obzira na ishod, što bi moglo značiti da bi neki akteri/optuženici mogli biti i osuđeni, ovaj proces će imati dalekosežne političke implikacije.
Posebna pažnja će biti usmjerena na Ejupa Ganića, Bakira Alispahića i Fikreta Muslimovića. Ganić i Alispahić su već imali dramatičnih životnih iskustava dok su obnašali visoke funkcije, dok je Muslimović uspijevao eskivirati sve „zamke“ politike i ovo mu je prvi put da će „peglati“ klupu u sudnici. Ganić je već zbog ovog slučaja bio hapšen u Londonu gdje je par mjesci boravio „iza rešetaka“, a Alispahić je bio hapšen u slučaju „Pogorelica“ kada je proveo mjesec dana u istražnom zatvoru.
Dok se Ganića i Alispahića režim odrekao, pa su odstranjeni iz SDA, Muslimović, kao penzionirani general Armije BiH, zvanično je bio savjetnik Bakiru Izetbegoviću, a nezvanično se smatrao glavnim ideologom režima. Pripisivane su mu velike moći i uticaj kako na samog Bakira Izetbegovića, još više na reisa Huseina Kavazovića preko dvojice „zavrbovanih“ hodža iz GHB Medrese Mustafe Spahića i Zijada Ljevakovića. Uz sve to se uspio nametnuti i proturiti u najvećeg apologetu i biografa Alije Izetbegovića. I tako kao jedan od najkotroverznijih visokih oficira Armije BiH, jer se radi o bivšem oficiru KOS-a, Muslimović je iz udobne fotelje pored kućnog televizora gledao hapšenja i suđenja svojih kolega generala Rasima Delića, Mehmeda Alagića, Sakiba Mhamuljina, kao i mnogih nižerangiranih oficira, pa je samohvalisavo, kakav u biti jeste, sam sebi mogao laskati kako se vješto izvukao „neokrznut“ iz rata.
JATO KOS-A NAD LUKAVICOM
Ma ko bio režiser suđenja i paker optužnice, srpska strana u sukobu, međunarodni faktor, ili bošnjačka „duboka država“, a sve tri mogućnosti su podjednako uvjerljive, uvrštavanje Muslimovića na spisak optuženih je vrlo znakovit. Samo prisustvo Aleskandra Ace Vasiljevića, tadašnjeg šefa KOS-a, u Lukavici, gdje se sastao sa kidnapovanim Alijom Izetbegovićem, govori da bi Muslimovićevo“jato“ iz KOS-a bukvalno dogovorilo, a potom i nadziralo cijelu operaciju razmjene predsjednika Izetbegovića sa generalom Milutinom Kukanjcem. Taj aspekat je samo tretirao „sveznajući“ udbaški samohavalisavac, Munir Alibabić Munja, koji je rekao da ga je nakon razmjene hitno pozvao Izetbegoviću kabinet i rekao kako samo njemu vjeruje te zatražio da mu pronađe skrovište. To je ta priča o „trezoru“ u zagradi Centralne banke gdje su se skrivali Izetbegovići. Zbog animoziteta kojeg je Alilabić javno ispoljavao prema Ganiću u svojoj nedavnoj interpretaciji ovog događaja objvaljenog u „Slobodnoj Bosni“ cinično mu je imputirao sumnju u iskren trud da oslobodi predsjednika Izetbegovića, već da se više samopromovirao u slučaju da mu se ukaže prilika da ga zamjeni.
Ganić je već imao problema zbog takvih sumnji koje su se paranoično iskazale u saobračjanoj nesreći koju je imao prilikom vožnje prema Mostaru, a u vrijeme neuspjelog pokušaja deblokade Sarajeva od strane Armije BiH. Ganić uopće nije izuzetak kad je u pitanju obračun sa najužim krugom saradnika Alije Izetbegovića. Svi, ama baš svi, svoje političke karijere završavali na sudskim klupama, poput Edhema Bičakčića, ili su udareni „motkom po glavi“, poput Harisa Silajdžića itd. Tako su svi ministri policije od Alije Delimustafića, Jusufa Pušine i Bakira Alispahića završavali na sudskim klupama. Kuriozitet je da je Bakir Izetbegović čim je preuzeo kormilo stranke jedan od svojih prvih kadrovskih poteza učinio da smjeni Bakira Alispahića iz Odbora za pitanje nacionalne sigurnosti koji je djelovao pri SDA. Ovo se jedino može povezati sa tim da je Alispahić bio šef AID-a kojeg je smjenio Alija Izetbegovića po direktnom nalogu Amerikanaca.
Pošto su mediji došli u posjed izjave koju je Bakir Izetbegović dao istražiteljima po ovom slučaju, te je objavili u originalu, iz site se jasno vidi njegov oportunizam što je tipično ponašanje Izetbegovića kad su krucijalni povijesni događaji u pitanju. Stoag je cinično koliko i paradoksalno da se Bakir Izetbegović javno hvalisao da je on osobno oslobodio oca. Iako je obećao podršku optuženicima, koje on naziva patriotama, male su šanse da to obećanje ispuni. On je svoje odradio!
Thebosniatimes.ba