Predsjednik Domovinskog pokreta i gradonačelnik Vukovara Ivan Penava pozapošljavao je u vukovarskim gradskim kancelarijama, tvrtkama i ustanovama niz osoba sa svoje izborne liste, njihovih supruga i sestara. Kolega Drago Hedl jučer nam je popisao čak 11 imena i prezimena kojima je Penava po stranačkoj vezi osigurao lijepe i sigurne gradske plaće plus ostale beneficije dok, smrtno ozbiljno, u gradu afirmira neki specijalni antikorupcijski program.
Vidoviti sretnici, koji su se prije dvije godine priključili Penavi kad je napuštao HDZ, namireni su tako položajima direktora i članova uprava gradskih poduzeća, pročelnika gradskih odjela, šefova gospodarske zone i razvojne agencije itd.
A još je najluđi primjer te neke Žane Kunji s Penavine liste, koju je gradonačelnik posjeo na mjesto urednice Vukovarskih novina. Vrlo adekvatna urednica lokalnog glasila koje, dakako, uzdržava Grad, uspjela je, naime, sa svojih 26 godina, upisati (već!) drugu godinu nekog trgovačkog studija na Vukovarskom veleučilištu.
Ante Prkačin, džentlmen
Predstavnici Domovinskog pokreta i njihov guru Penava ne bi se, dakle, u Saboru smjeli javljati ni u kakvim raspravama o bilo čemu, a ponajmanje o finoći i o korupciji. Najbolje bi im bilo da se naprosto pokriju ušima i učine se nevidljivima.
Da im to, međutim, ne pada na pamet mogli smo razaznati ovih dana na najgori mogući način, dok je za govornicom mahnitao njihov zastupnik Ante Prkačin, napaljen kao da je na extasyju ili barem na pola litre dobre rakije. Prkačin je najprije gradonačelnici Siska Kristini Ikić Baniček iz SDP-a gospodski prišio da je – masna i debela. Pa je za koji dan, također umjesno i džentlmenski, zastupnicu stranke Možemo Uršu Raukar nazvao nakazom koju je bog unakazio i tjelesno i u glavu.
A rastrojstvo unutar ekipe Domovinskog pokreta prikazalo se u svoj njegovoj grandioznoj veličini kad se, nakon supijanih ispada svog stranačkog druga, u novinama melankolično javio predsjednik saborskog kluba DP-a Stjepo Bartulica. ”Odmah sam otišao do Urše Raukar” i ispričao joj se za Prkačina, izjavio je mirno i staloženo Bartulica, inače profesor na Katoličkom sveučilištu.
Desničar-praktičar iz interesa
Nije da je Domovinski pokret neki politički faktor u društvu pa da se njima treba baviti s te strane, ali oni su odličan pokazatelj u kakvom je razbucanom stanju hrvatska desnica, ona koja se osamostalila u svoje strančice, ali i ona, nipošto malobrojna, koja je ostala s Plenkovićem u HDZ-u. Na primjer vitez i primarijus Željko Reiner.
Tripolarno DP-ovsko bratstvo i jedinstvo Penave, Bartulice i Prkačina najbolji je tester za to iščašeno obličje. Penava je desničar-praktičar iz interesa, jer mu se to najviše isplati. Na raspirivanju nacionalno-vjerskih strasti u Vukovaru se još da vrlo lijepo živjeti i pritom neometano kačiti vojsku svojih pijuna na sve dostupne izvore javnog novca.
Prkačin, inače umirovljeni general HOS-a i ponosni poklonik nasljeđa iz doba ustaša i NDH, drugi je ugao tog trokuta u kome vijaju lažne oluje, koje nikome nisu zalile polje, ni očistile zagađeni zrak. On je zaluđeni fanatik, ništa upotrebljivo. Njegov su jalovi teren Jugoslaveni, partizani, Srbi, ljevičari, migranti, pederi i očito žene, možda nekadašnji delija ni s njima više nema sreće pa ih sada za osvetu vidi kao masne, debele i nakazne.
Da je biti muha na zidu
A treći kut te naherene kuće drži Bartulica, kao kulturan i distingviran, kao bogobojazan, s aureolom katoličkog intelektualca, koji kao ne vidi s kim se spetljao. Kad bi se njih trojicu, na samo tri mjeseca, zajedno stavilo u kakav trosobni stan s terasom i dnevnim boravkom, pukla bi tikva kao da ju je božja strijela pogodila, možda bi bilo i nešto ranjenih. Ali ovako može.
Da je biti muha na zidu na tim stranačkim sastancima gdje o nečemu moraju razgovarati i gdje Prkačin onda naskače na uštogljenog Bartulicu, koji ekumenski prediše poštujući izričaj proizašao iz stanja posebnih potreba. Dok im Penava udara vojni korak i namiče pionirsku kapu Domovinskog pokreta na znojna čela. Kakav bi to pakleni dokumentarac bio.
O tri svata koji su svoju raščupanu sljedbu cincarski navezali na državnu blagajnu i nešto ubogog naroda koji je pao na njihove mađioničarske trikove. A onda im još pribroji i suvereniste, drugove na isti kalup s kojima su i sada u Splitu zajedno izašli na izbore i osvojili ukupno dva mandata. Toliko su građani ludi za tim paketom.
Vitezu je Sabor Hyde Park
Na obje strane malo suvih račundžija, malo navalentnih katolika koji glume smjerna nevinašca i malo pučkih oriđinala. Sol, vegeta i papar u kotao. A nigdje ničega da se čovjek najede i miran legne u postelju. Sjeo bi im kao naručen vitez Željko Reiner, tip profitera u svakom sustavu, i sveučilišni profesor koji smatra da je Sabor Hyde Park pa se zastupnici smije reći da je masna i debela. Uime slobode govora.
Evo taj suverenistički predsjednik Marijan Pavliček, uvijek moram iznova provjeravati jer zaboravim to vrijedno ime, sada traži da se u Saboru uvede dress code i da se dekretom zabrane tenisice i ”košulje s polurukavima”. Zemlja je na sto muka, ne znaš hoćeš li zimus imati čime ogrijati djecu i hoće li biti ičega da se stavi kuhati. A suverenist se češlja, Penava strateški razmješta i zapošljava svoje, Prkačin mlati po ženama, a Bartulica pada s Marsa.
Od desnice je ostalo ništa
Obucite se kako spada, gospodski, bijela košuljica, kravata i kod žena štikle pa da djelujemo kao da smo fini i ugledni. I onda nema problema što iza tog prerušavanje i maskarade nema ni ideje o bilo čemu što je bitno za birače, ni političkog integriteta, ni zdrave pameti. Imala je desnica boljih likova, ali ostalo je samo ovo. Ništa.
Telegram.hr