Velika afera s pljačkom Inina plina uskoro bi mogla dobiti i međunarodni karakter jer su istražitelji USKOK-a, kako doznaje Nacional, zatražili međunarodnu pravnu pomoć u vezi istrage oko poslovnih transakcija koje je tvrtka OMS Upravljanje, preko koje je glavni akter plinske afere Damir Škugor trgovao Ininim plinom, imala s tvrtkom DXT International S.A. iz Luksemburga, čiji je vlasnik 80-godišnji švicarski biznismen Bruno Bolfo. Ta je tvrtka kupovala plin od tvrtke OMS Upravljanje, ali je potom isti taj plin, to jest gotovo identične količine plina, prodavala nazad Ini, što su istražitelji USKOK-a nedvojbeno otkrili. Nacionalu je to potvrdio izvor blizak Ini upućen u detalje tih transakcija.
Trgovina se odvijala isključivo “papirnato”, odnosno plin nikada nije napustio Hrvatsku niti je ušao nazad u Hrvatsku, zbog čega se zapravo ni u jednoj nadležnoj agenciji ni u Plinacru nije upalio alarm. Što dodatno može sugerirati i otvoriti prostora sumnji da je Škugor možda imao i međunarodne pomagače.
Nacional je doznao kako istražitelji sumnjaju da su odgovorne osobe u luksemburškoj tvrtki DXT International S.A. zapravo, u najmanju ruku, morale znati da prvoosumnjičeni u plinskoj aferi Damir Škugor istovremeno operira i u Ini i u OMS Upravljanju, jer nitko osim njega nije mogao operativno dogovoriti prodaju plina. Druge tragove istražitelji bi mogli pronaći nakon što pregledaju kompletnu Škugorovu korespondenciju, e-mailove i poruke u mobitelu.
Upravo je Škugor u Ini bio zadužen za poslovni odnos s DXT-om, to jest on je dogovarao uvjete po kojima će Ina od te tvrtke kupovati plin. Međutim, Škugor je, kako sumnjaju istražitelji, dogovarao i uvjete po kojima će DXT kupovati plin od tvrtke OMS Upravljanje. I zato istražitelji sumnjaju da je možda Škugor to sve radio i u dogovoru ili barem uz prešutno znanje nekoga iz DXT-a.
Naime, Škugor je kao direktor Sektora trgovine plinom u Ini dogovorio da Ina svoj plin, po fiksnoj cijeni od 19,46 eura po megavatsatu, prodaje tvrtki OMS Upravljanje, koju su vodili njegovi skriveni partneri Josip Šurjak i Goran Husić. U prvo vrijeme OMS Upravljanje kupovalo je Inin plin preko tvrtke Plinara istočne Slavonije, u čijem je Nadzornom odboru sjedio Škugor, a potom i direktno od Ine.
Potom je tvrtka OMS Upravljanje prodavala plin DXT-u u Luksemburg, ali po tržišnim cijenama u rasponu od 70 do čak 210 eura po megavatsatu, što je od tri do deset puta više od cijene po kojoj je plin kupila od Ine. Na tome su zaradili oko milijardu kuna.
No Šurjak i Husić nisu ništa znali o trgovini plinom i teško da su oni mogli s DXT-om iz Luksemburga dogovarati detalje tih transakcija. Iako je istovremeno radio u Ini i formalno nije imao ništa s OMS Upravljanjem, vrlo vjerojatno je sve detalje transakcija između OMS Upravljanja i tvrtke DXT International dogovarao upravo Škugor.
Potom je DXT International prodavao plin nazad Ini – po tržišnoj cijeni. Što je opet dogovarao Škugor, kao direktor Sektora trgovine plinom u Ini. No DXT je na tim transakcijama morao i zaraditi, što znači da je tržišna cijena bila uvećana za njihovu maržu. Plin je kružio, iako samo preko papira, ali je od izlazne točke u kojoj je plin iz Ine izlazio po cijeni 19,46 eura, njegova cijena u međuvremenu narasla i do deset puta, po kojoj se cijeni vraćao u Inu.
Što znači da je Ina i na taj način oštećena – prvi put na propuštenoj dobiti od oko milijardu kuna, koliko su Škugor i njegovi partneri zaradili preprodavši plin po višestruko većim cijenama, a drugi put kad je taj isti plin morala kupiti po znatno većim cijenama. Drugim riječima, Ina na trgovini plinom nije izgubila milijardu, već vrlo vjerojatno znatno više, možda čak do dvije milijarde kuna.
Tijekom istrage je utvrđeno da je otprilike jednake količine plina koji je Ina po maloj cijeni prodavala OMS Upravljanju, ta tvrtka po višestruko većoj cijeni preprodavala u Luksemburg, a onda bi jednake te količine luksemburška tvrtka DXT International prodala nazad Ini i na tome zaradila.
Međutim, istražitelji sumnjaju da posao s luksemburškom tvrtkom u ime OMS Upravljanja nisu dogovarali ni Josip Šurjak ni Goran Husić, već njihov skriveni partner Damir Škugor. Istražitelji zato sumnjaju kako je netko u tvrtki DXT International morao znati da zapravo plin od njih kupuje ista osoba koja im je taj plin prodala.
Ina je oštećena dvaput – prvi put na propuštenoj dobiti od oko milijardu kuna, koliko su Škugor i partneri zaradili na extra profitu, a drugi put kad je taj isti plin morala kupiti po znatno većim cijenama
I Jutarnji list je 29. kolovoza, nedugo nakon uhićenja Škugora i njegovih suradnika, objavio da su istražitelji, prisluškujući Damira Škugora, snimili i kako s jednim suradnikom iz Ine razgovara upravo o ugovoru s DXT-om te se iz tog razgovora vidjelo da Škugor taj poslovni odnos želi zadržati “pod svojom kapom”. Naime, iako je suradnik Škugora upozorio kako njihova pravna služba traži da se za svaku godinu zaključuje novi ugovor, posebno kada se mijenja više parametara, te da ugovor mora ići na suglasnost kod drugih odgovornih osoba u Ini, Škugor je naložio da se njemu pošalje prijedlog za nastavak poslovanja s DXT-om po postojećem ugovoru te govori da će on donijeti pozitivnu odluku.
Po svemu sudeći, taj je suradnik kontaktirao DXT kako bi mu poslao šprancu novog ugovora po uvjetima kakve Ina ima kod svih drugih dobavljača, ali su osobe iz DXT-a rekle da ne žele zaključenje novog, nego nastavak starog ugovora. I to, kako je pisao Jutarnji list, bez davanja garancija isporuke plina.
Što sada otvara i jednu novu zonu istrage: je li Škugor imao dublji dogovor s DXT-om?
Kompanija DXT International S.A. dio je grupacije Duferco Participations Holding SA koju je njezin vlasnik Bruno Bolfo osnovao još 1979. godine, i to najprije u Brazilu da bi tri godine kasnije, 1982., tvrtku preselio u švicarski Lugano. Danas 80-godišnji magnat obogatio se na trgovini ruskim čelikom i od Lugana napravio jedno od najvažnijih središta trgovine ruskim čelikom. Naime, s vremenom su se u blizini Duferca u Luganu naselili i drugi trgovci čelikom, koji su također poslovali s Rusijom.
Po pisanju švicarskog lista The Neue Zürcher Zeitung, Bruno Bolfo sa svojom grupom Duferco desetljećima je dobro poslovao u Rusiji, bio je neko vrijeme i partner njihovom najvećem proizvođaču čelika Novolipetsk Steel (NLMK), ali ruska agresija na Ukrajinu značajno je ugrozila te njegove poslovne prihode.
“Bolfo, koji unatoč poodmaklim godinama još uvijek svakodnevno radi u svom uredu u luganskom sjedištu proizvođača čelika, trgovačke i brodarske tvrtke Duferco koju kontrolira, obje zemlje poznaje iz brojnih posjeta. Vjerojatno teško da postoji netko u zapadnoj Europi tko bolje poznaje industriju čelika u Rusiji i Ukrajini, koja je nekoć bila uspješna, a sada je zapala u duboku krizu”, stoji u članku The Neue Zürcher Zeitunga.
Bolfo je u razgovoru sa švicarskim novinarima otkrio da je Rusija njemu i njegovim kolegama u DITH-u dugo donosila velike prihode. Odgovarajuće transakcije donijele bi godišnju dobit od 25 milijuna dolara, izračunao je.
Što znači da je cijela Bolfova grupacija na trgovini čelikom godišnje zarađivala oko 191 milijun kuna – ili samo petinu onoga za koliko su Škugor i njegovi dečki oštetili Inu u svega nekoliko mjeseci.
Inače, podružnica specijalizirana za trgovinu čelikom izdvojena je iz Duferco grupe 2014. godine i od tada je u većinskom vlasništvu četvrtog najvećeg kineskog proizvođača čelika HBIS-a. Bolfo, koji je uzastopno smanjivao svoj udio, sada drži samo oko 15 posto Duferco International Trading Holdinga (DITH). Zbog rata u Rusiji grupa Duferco sada proizvodi čelik uglavnom u Italiji, raspoređen u trima tvornicama.
Dvije proizvodne lokacije u Sjevernoj Makedoniji i Južnoj Africi prodane su HBIS-u 2014. s većinskim udjelom u podružnici za trgovinu čelikom DITH.
Kako piše The Neue Zürcher Zeitung, Duferco je umjesto toga proveo diverzifikaciju u međunarodnu trgovinu energijom (putem DXT-a) i otpremu (putem brodarske tvrtke Nova Marine, s talijanskom poduzetničkom obitelji Romeo).
A s kim je točno u Bolfovoj tvrtki koja se bavi trgovinom plinom kontaktirao Damir Škugor, mogli bi otkriti dokumenti HROTE-a – Hrvatskog operatora tržišta energije. Upravo ta kompanija vodi Registar voditelja bilančne skupine za trgovce plinom u Hrvatskoj.
U dokumentu koji se nalazi na stranicama HROTE-a, pod nazivom “Registar neposrednih članova bilančne skupine”, a koji je 20. rujna 2021. izdala luksemburška tvrtka DXT International, kao potpisnici se navode Julien Guillaume kao operativni direktor i Paolo Foti kao potpredsjednik. Moguće da je upravo s nekim od njih dvojice komunicirao Škugor, ali to će se tek utvrditi istragom, kao i sve druge okolnosti svih njihovih transakcija.
Zanimljivo je da je tvrtka DXT International SA dozvolu za trgovinu plinom u Hrvatskoj od agencije HERA dobila tek u prosincu 2020., dok je kod HROTE-a tek 5. veljače 2021. godine upisana u Registar bilančnih skupina na tržištu plina. Nacional je od izvora bliskih HERA-i, državnoj agenciji koja se prva našla na meti prozivki zbog izdavanja dozvole tvrtki OMS Upravljanje, doznao da je vodstvo te agencije ogorčeno jer je cjelokupan bijes javnosti bio usmjeren na njih dok oni smatraju da su konce povlačili upravo odgovorni ljudi iz HROTE-a, odnosno da je HROTE taj koji je trebao registrirati da nešto nije u redu.
Cijela Bolfova grupacija na trgovini čelikom godišnje je zarađivala oko 25 milijuna dolara to jest 191 milijun kuna, samo petinu onoga za koliko su Škugor i njegovi dečki oštetili Inu u svega nekoliko mjeseci
A na čelu HROTE-a je HNS-ov kadar Boris Abramović.
Upravo u periodu otkad je DXT-u izdana dozvola za trgovanje plinom u Hrvatskoj pa do danas, ta je tvrtka, osim Ini, prodavala plin i HEP-u.
Prema podacima koje je HEP dao Jutarnjem listu 31. kolovoza, nedugo nakon Škugorova uhićenja, “od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2022. HEP je nabavljao plin na tržištu od 14 različitih dobavljača, a među njima je i DXT International SA, od koje je HEP nabavio oko tri posto ukupno nabavljenih količina”.
Na pitanje Jutarnjeg lista kako su uspostavili suradnju s DXT Internationalom i po kojim su cijenama kupovali plin od spomenute tvrtke, iz HEP-a su odgovorili da plin nabavljaju putem otvorenih međunarodnih postupaka nabave te da kod nabave plina HEP odabire najpovoljniju ponudu i ugovara cijenu koja u tom trenutku odgovara cijenama na europskom tržištu, kao i da je ta ugovorena cijena nepromjenjiva tijekom trajanja ugovora te ne može biti veća od tržišne cijene.
Nacional.hr