Krajem maja na Kovačima je otvorena Upravna zgrada Rijaseta Islamske zajednice u BiH, čime je okončan životni projekt bivšeg reisu-l-uleme, prof. dr. Mustafe ef. Cerića, koji ni na svečanosti otvaranja nije mogao sakriti emocije.
U svom obraćanju on je zahvalio sadašnjem reisu-l-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću, predstavnicima vlade Libije na značajnoj donaciji, te predsjedniku Redžepu Tajipu Erdoanu (Recep Tayyip Erdogan) i Generalnoj direkciji Vakufa Turske, koja je osigurala sredstva za završetak projekta.
Životni san
Posebnu zahvalnost Cerić je uputio utemeljitelju „Avaza“ Fahrudinu Radončiću, bez kojeg, kako je naglasio, ovog impozantnog objekta danas ne bi ni bilo.
Cerić za „Avaz“ govori o značaju izgradnje zgrade Rijaseta, aktuelnoj situaciji u BiH i svijetu…
-I u kontekstu zbivanja u svijetu, važno je da Sarajevo ima reprezentativni duhovni centar na Kovačima, gdje će i odakle će isijavati duh mira i tolerancije u ime islama i muslimana u Bosni i Evropi. I, dakako, veoma sam emotivno vezan za zgradu Rijaseta Islamske zajednice. To je bio moj životni i profesionalni san, koji se, hvala Allahu, konačno ostvario, znajući da to mojim prethodnicima, reisu-l-ulemama, nije polazilo za rukom. Naprimjer, pokušaj reisu-l-uleme Sulejmana ef. Šarca (1910.-1912.) da podigne upravnu zgradu Islamske zajednice nije uspio.
Iz u BiH je dobila mnogo bolje uvjete za rad. Šta smatrate njenim glavnim zadacima u ovim teškim vremenima? A svako vrijeme nam je, na ovaj ili onaj način, teško.
-Upravu ste. Za Bosnu bi se moglo reći da ima autoimunu bolest, gdje nacionalni i državni imuni sistem pogrešno vidi neke od dijelova bosanskog nacionalnog i državnog tijela kao strane i tada luči nacionalističke i antidržavne proteine. Oni se zovu autoantitijela i napadaju zdrave ćelije bosanskog suživota i tolerancije. Zato bih rekao da je misija Islamske zajednice u tome da prati i kontrolira bosansku autoimunu bolest, kako bi se upalni procesi u bosanskom organizmu smanjivali. Najbolji su antiinflamatorni lijekovi u vidu blagih i pitomih duhovnih i moralnih pouka i poruka. Ti duhovni i moralni lijekovi koriste se da se smanje nacionalne tenzije i osnaže građanske opcije, gdje će se svaki pojedinac i zajednica osjećati sigurnim u bosanskoj državi i društvu. Taj duhovni i moralni lijek je naročito važan za bošnjački/bosanski korpus, koji ne smije dozvoliti da mu imuni sistem padne do te mjere da postane životno ugrožen.
Uloga Islamske zajednice je izuzetno važna, ako nije u nekim aspektima i najvažnija, da održava zdrav i produktivan imuni sistem u bosanskoj državi i društvu u smislu da zna na vrijeme i na pravi način upotrijebiti antiinflamatorni lijek. Islamska zajednica radi upravo to od svog osnutka do naših dana. Zato zaslužuje našu podršku.
Posjeta Ukrajini
Kako komentirate globalnu sigurnosnu i ekonomsku krizu i poziciju BiH danas?
-Nije nevažno da kažem da sam među prvim i rijetkim posjetio Ukrajinu, preciznije grad Černivci, u ramazanu ove godine, 12. aprila, u sklopu međunarodne religijske grupe za mir, s bivšim biskupom kantebrijskim i nekoliko jevrejskih rabina. Susreli smo se s ukrajinskim izbjeglicama, ranjenicima i načelnikom Černivca te održali govore pred velikom skupinom Ukrajinaca. Naravno, podsjetio sam ih na ono šta smo mi u Sarajevu prošli 1.425 dana i noći pod opsadom. Rekao sam im da je važno da Ukrajinci izdrže i prežive rusku opsadu Kijeva, kao što je bilo važno da Bosanci izdrže i prežive srpsku opsadu Sarajeva, bez obzira na to koliko da je trajala. Mislim da Vladimir Putin pravi istu grešku, oslanjajući se na agresivnu silu ruske vojske, kao što se Slobodan Milošević oslanjao na agresivnu silu jugoslavenske (srpske) vojske. Isto tako, mislim da je Putin napravio pogrešnu procjenu sa znakom Z za svoju agresiju na Ukrajinu, misleći da može pridobiti generaciju tzv. zoomera (Z) na svoju stranu. Naprotiv, generacija Z, a to je generacija rođena između sredine 90-ih i ranih 2010-ih godina, ustala je protiv Putinove agresije na Ukrajinu. Ne zbog Ukrajine, već zbog aktivne spremnosti da izrazi svoje stavove o važnim pitanjima u politici i društvu na svjetskoj sceni. Bilo da se radi o ratu i miru, o demokraciji i o jednakim pravima za sve ljude, ova generacija Z se bavi aktivizmom online, pojedinačno i grupno. Mislim da će ono što je moralno ispravno u koncepciji zapadne Evrope i Sjeverne Amerike odrediti dnevni red generacije Z širom svijeta, pa tako i u Ukrajini, a time i u našoj Bosni.
Ima li ta generacija dovoljno prostora u ovakvoj, politički, a u glavama pojedinaca i fizički, na mapama, podijeljenoj BiH?
-Mene brine stanje moje nacije i države. Prije svega, brine me odnos među bošnjačkim političarima. Ne baš svih, već dvojice, koje odavno smatram najviše odgovornim za politiku u Bošnjaka/Bosanaca. To su Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić, svidjelo se to nekom ili ne. Svaki od njih dvojice, na svoj način, upravlja političkim procesima. Oni su, uglavnom, najzaslužniji za mnoge dobre, ali i loše stvari, opet svako na svoj način. Oni jesu i bit će, možda, najodgovorniji za buduće političke procese u BiH te za pozicioniranje Bošnjaka i države Bosne i Hercegovine u odnosu na nasrtaje na suverenitet i teritorijalni integritet bosanske države. Mislim da Bošnjaci, prije svih Bakir i Fahrudin, nemaju pravo na bilo kakve sukobe, sujete i neozbiljnosti. Predstojeći opći izbori su prilika da ova dva važna političara urade sve što je u interesu naše bosanske države.
Polažu ispit
Zašto su oktobarski izbori toliko važni?
-Nije otrcana mantra, već ozbiljna stavka da naredni period predstavlja prekretnicu u pogledu budućnosti Bosne i Bošnjaka/Bosanaca. Ako Fahrudin i Bakir ne iskoriste šansu da definitivno “zakopaju ratne sjekire”, izdignu se iznad ličnih interesa i animoziteta, te propuste dati doprinos u punom kapacitetu, kojeg bez sumnje imaju, ostat će zabilježeni kao nižerazredni političari. Naravno, snosit će povijesnu odgovornost, bez obzira na to koliko se poslije trudili, kao do sada, da krivicu prebacuju jedan na drugoga. Mislim da Bakir i Fahrudin polažu test zvani “budućnost Bosne“. Obojica prolaze ili padaju na tom ispitu. Nema tu pobjednika. Njih dvojica moraju to shvatiti. Reisu-l-ulema Kavazović je na Saboru IZ s pravom upozorio: “Na izborima i za državna tijela i za tijela Islamske zajednice moramo dati naše povjerenje onim ljudima i snagama koji će biti u stanju izdržati politički pritisak koji je sve jasnije izražen.”
Mislim da je reisu-l-ulema upravo mislio na Bakira i Fahrudina. Drugi bosanski ili bošnjački političari se tek trebaju dokazati. Koristim priliku da pozovem sve političare u Bošnjaka/Bosanaca da se ujedine i da im osnovni cilj bude zajednička politika koja se može suprotstaviti velikodržavnim projektima.
Ne zaboravimo, naš narod ima istančan i izoštren osjećaj da podrži sve što jača bosansku državu, a jačaju je samo zajedništvo i sloga. Reisu-l-ulema Kavazović je još jednom jasno podvukao: ”Nemojmo dozvoliti da nam buka, koju će proizvoditi politički subjekti u narednom periodu, pomuti osjećaj da biramo one opcije koje su najrealnije i optimalne za naš narod, s najviše snage da se izbore za prava građana ove zemlje i da se suprotstave nasrtajima na nju.”
Može li možda primjer izgradnje zgrade Rijaseta poslužiti kao putokaz kako doći do cilja, šta god taj cilj bio i koliko god put ka njemu trajao?
-Da, baš na primjeru izgradnje zgrade Rijaseta shvatio sam da nema recepta za uspjeh, ali ima recept za neuspjeh, a to je da svakog zadovoljite. To treba imati na umu i u politici kad je riječ o Bosni i Bošnjacima/Bosancima. Svi, od naših komšija do međunarodne zajednice, na ovaj ili onaj način, upiru prstom u nas, očekujući da ispunimo njihove želje ili očekivanja. To ne samo da nije moguće već ne treba ni da se trudimo da bude moguće, jer je to put neuspjeha. Mi u Bosni treba da budemo otvorenog uma. To je epistemološko i moralno dobro. Biti otvorenog uma podrazumijeva otvorenost za nove ideje i odricanje od štetnih starih navika. Radi se o epistemološkim dobrima, kao što su istina, znanje i vještina, da znamo kad se treba otvoriti prema novim idejama, a kada treba čuvati zdravu i korisnu tradiciju. No, iznad svega, mi, kao nacija i država, moramo biti međusobno prepoznatljivi kao nositelji jedinstvenog cilja, a to je bosanski nacionalni identitet i državni suverenitet. I kao što Jevreji kažu da nakon holokausta nemaju pravo na nesavjesno i neodgovorno političko vodstvo, tako ni mi Bošnjaci/Bosanci nemamo pravo na nesavjesno i neodgovorno političko vodstvo nakon genocida.
Važno je da se čuje i naš glas protiv ekstremizma
Učesnik ste Međunarodne konferencije „Religijski ekstremizam – intelektualni poduhvati i strategija suočavanja“ u Kairu. Šta su osnovne smjernice tog skupa?
-Četrdeset i dvije zemlje svijeta sudjeluju na ovoj konferenciji pod vodstvom vrhovnog egipatskog muftije Šaukija Alama (Shawqi Allam). Važno je da se čuje i naš glas protiv ekstremizma ovdje u Kairu. Nažalost, od ukupnog broja nasilnih poduhvata u svijetu, njih 97,2 posto u 2021. godini bilo je ideološko-religijski motivirano. U prvom kvartalu ove godine zabilježene su 34 terorističke organizacije, od kojih se 23 pozivaju na religiju kao motiv za svoje terorističke akcije. Mada je to svjetski fenomen, primjetno je da su muslimani najveća žrtva tih terorističkih poduhvata.
Zato su u posljednje vrijeme u državama poput Saudijske Arabije, Emirata, Katara i Egipta u sinhroniziranom nizu održane važne međunarodne konferencije o religijskom dijalogu protiv religijskog ekstremizma. Značajno je naglasiti da je Rijad 11. maja ove godine bio gost povijesnog susreta o zajedničkim vrijednostima svjetskih religija. Egipat već duže vrijeme ima u svom fokusu problem religijskog ekstremizma. Zbog toga je Kairo na ovoj konferenciji inicirao osnivanje, vjerovatno, jednog od najvećih svjetskih centara mira za praćenje i proučavanje religijskog ekstremizma. Rezultat borbe protiv ekstremizma u Egiptu je samo tri u prošloj godini, od ranijih stotinu napada godišnje.
Avaz.ba