IZBORNI PRIRUČNIK, dio 1.
Predsjedništvo BiH nema tako značajne nadležnosti, više je to protokolarne funkcija. Koliko su članovi Predsjedništva politički nebitni najbolje se pokazalo u aktuelnom mandatu u kojem Komšića i Džaferovića nisu ni pozivali na pregovore od značaja za državu. Umjesto njih pozivali su samoprozvane vođe naroda, Izetbegovića, Čovića i Dodika.
Borba za člana Predsjedništva BiH je zato više stvar dokazivanja i dizanja ega, nego borba za poziciju s koje će uraditi nešto za građane. Da ne spominjem apsurd da svi kandidati izbornu borbu vode dizanjem nacionalnih tenzija unutar BiH, a nadležnosti Predsjedništva se većinom odnose na predstavljanje Bosne i Hercegovine prema vani. Stoga bismo pod hitno morali izmisliti nove tri funkcije, predstavnika naroda. Njihov zadatak bi bio da se međusobno svađaju, unutar države, da nas bar ne sramote pred svijetom.
Kandidatima koji su predsjednici stranaka, pobjeda na izborima osigurava ostanak na čelu stranke, ali isto tako bi im gubitak mogao dobro zatresti stolicu predsjednika. Zato se Izetbegović, Dodik i Šarović moraju dobro potruditi da ne izgube. To se vidi po brutalnim napadima na konkurenciju i neistomišljenike, posebno ova prva dvojica.
Izborni rezultat neće imati poseban utjecaj na političku karijeru Krišto, Cvijanović i Trivić. Karijera Krišto i Cvijanović je ionako neodvojiva od njihovih predsjednika. Trivić će u svakom slučaju ojačati svoju poziciju, a izborna pobjeda bi značila korak bliže ka mjestu predsjednice stranke. Borenović nema mogućnost da se ponovo kandiduje za predsjendika PDP jer je to po statutu stranke ograničeno na dva mandata.
Ista situacija je i u SDP-u, gdje Nikšić ne može ponovo biti predsjednik stranke, nakon dva mandata. Bećirović bi pobjedom na izborima sebi popločao put za novog predsjednika SDP-a ali bi gubitkom od Izetbegovića mogao zaboraviti na to. Ovaj put je situacija znatno drugačija nego na prošlim izborima jer sada puno više stranaka stoji iza njegove kanidature. Pored toga, ovaj put je on sam ugrozio pobjedu jako lošim potezima u finišu kampanje.
Komšić još ima najlakši zadatak, zahvaljujući međusobnom nabacivanju lopte sa Čovićem. Krišto mu ne predstavlja opasnost. Borba ne bi bila tako lagana da je Čović kandidovao Maria Kordića, gradonačelnika Mostara. Mnogi birači bi, uz ovako loše bošnjačke kandidate, svoj glas dali njemu pa bi imao mogućnost da pobijedi. Upravo zato ga Čović i nije kandidovao jer onda bi Kordić mogao da mu preuzme i stranku na narednom kongresu, a još važnije, više niko ne bi pozivao Čovića na pregovore, već Kordića.
Komšićeve šanse za pobjedu je pojačao i loš izbor bošnjačkog kandidata opozicije. Da je umjesto Bećirovića to bio nestranački čovjek, cijenjen u narodu, kao što su i najavljivali, on bi sigurno odnio mnogo glasova.
Ostali kandidati su tu iz različitih razloga. Najčešće je to da žele podići svoj ego ili time pomažu velikim strankama. U ovom slučaju to bi mogle biti SDA ili SNSD, koje će im se za to odužiti nakon izbora.
I na sve to kad još dodamo jako bitnu ulogu brojača, koji će uz pomoć kupljenih posmatrača i prodanih mjesta u biračkim odborima u dobroj mjeri korigovati izbornu volju birača. Ali što više birača izađe na izbore, to će brojači imati teži zadatak jer će morati ubaciti veći broj svojih listića.
Na zadnjim izborima u Predsjedništvo BiH su ušli:
Dodik sa 368.210 glasova, što je 53,88 % od ukupnog broja glasova za srpske kandidate
Komšić sa 225.500 glasova, što je 52,64% od ukupnog broja glasova za hrvatske kandidate
Džaferović sa 212.581 glasova, što je 38,61% od ukupnog broja glasova za bošnjačke kandidate
Zanimljivo je kada to uporedite sa brojem glasova koje su stranke osvojile za parlament BiH.
Komšić 225.500; Džaferović 212.581
SDA 252.058
HDZ 145.487
SDP 140.782
DF 96.174
SBB 67.599
NS 48.401
NB 41.512
PDA 38.417
A-SDA 29.726
1990 28.962
NiP 23.381
SBiH 17.830
Dodik 368.210
SNSD 260.930
SDS 162.414
PDP 83.832
DNS 68.637
SP 31.321