Site icon Insajder.media

Najbolje BiH novinare proziva SDA respiratorska mafija! Ovo ima samo u BiH!

Bivši direktor vjerovatno najmračnijeg birokratskog-kriminalnog brloga, Ureda Fadila Novalića, optužuje novinara Ivicu Puljića koji tri decenije živi u Americi, da se “uključio u kampanju za izbore 2022., godine”, pa slavodobitno ironizira da nisu Alija i sin Bakir završili na američkoj crnoj listi nego Marinko Čavara i Alen Šeranić.

Ivica Puljić, poznati novinar, dopisnik Al Jazeere iz Sjedinjenih Američkih Država, predratni novinar BHT-a, YUTEL-a, danas je na svom twiter nalogu podsjetio na jednu od najvećih koruptivnih afera u Bosni i Hercegovini, o kojoj je 1999.godine pisao novinar “New York Timesa” Chris Hedges. On je, podsjeća Puljić, napisao članak pod naslovom: “Milijarda dolara je nestala iz javnih fondova ili ukradena iz međunarodnih projekata putem prevare koju su izveli bošnjački, hrvatski i srpski nacionalistički čelnici”.

KO JE OKLEVETAO IZETBEGOVIĆE

U nastavku je Ivica Puljić napisao: “Pošto se u tekstu govori o navodnom kriminalu Bakira Izetbegovića, on je najavio tužbu protiv NYT i Hedgesa pred sudom u New Yorku. Izetbegović je tad, pak, prihvatio savjet da odustane od tužbe i plati sudske troškove od 970 hiljada dolara, što nije platio on, nego “Elektroprivreda BiH”.

Na ove, inače općepoznate činjenice, reagirao je Hasan Ganibegović, nekadašnji direktor Ureda Fadila Novalića, premijera Federacije BiH. On je napisao: “Pogledam twiter i vidim Ivica Puljić se uključio u kampanju za izbore 2022.godine. Ivica Puljić piše kao Senad Avdić neke anegdote koje se ne mogu provjeriti (listam ja arhivu…) Twit je nelogičan, ako je B.I. odustao od tužbe kako je mogao imati troškove”.

IvIca Puljić je to prokomentirao još jednim twitom: “Prvo, nije odmah odustao od tužbe, drugo-ovo je Amerika gdje vas advokati oderu. Uostalom, sve imate na internetu, pa se uvjerite sami. Treće-Senad Avdić je odličan novinar”.

Ganibegović je na tu lekciju odgovorio seljački ironičnom dosjetkom: “Da Amerika koja je prija dva dana uvrstila Čavaru i Šeranića na tzv. crnu listu…”

Ivica Puljić je samo podsjetio na medijsko-pravosudni skandal koji je manje-više poznat svakom ko sudjeluje u javnom životu u BiH, bilo kao političar, novinar, advokat…To što se u vrijeme kada se ovaj ogromni skandal sa trajnim posljedicama po BiH (1999) Hasan Ganibegović bavio drugim poslovima u rodnom Lukavcu, nimalo ga amnestira niti umanjuje dimenzije njegovog ignorantskog, prpošnog neznanja koje nesebično rasipa po društvenim mrežama. Dakle, nikakvih tu “nelogičnosti nema”, sve je jasno i javno dokumentirano. Nakon teksta u “New York Timesu” u kojem su prozvani kao kriminalci i pljačkaši stranih donacija, otac Alija Izetbegović i sin Bakir su, po preporuci “eksperta” Muhameda Šaćirbegovića, angažirali jednu poznatu američku advokatsku kuću i dali joj projektni zadatak da napišu tužbu (za klevetu) protiv “New York Timesa” i novinara Chrisa Hegdesa. Američki advokati, njih trojica-četvorica nakon toga su doputovali u Bosnu i Hercegovinu i zadržali se više mjeseci prikupljajući građu za pisanje tužbe. Samo u razgovoru sa novinarima “Slobodne Bosne” advokati kojima je u BiH asistirala advokatica Vasvija Vidović proveli su desetke sati, razgovarali o tekstovima koji su se bavili visokom korupcijom i vezama porodice Izetbegović sa kriminalnim poslovima.

OD ALIJE DO FADILA

Nakon što su tokom boravka u BiH “snimili stanje”, analizirali prikupljenu dokumentaciju, sistematizirali razgovore sa ovdašnjim i stranim izvorima, američki advokati su sugerirali “naručiteljima”,ocu i sinu Izetbegović, da ne podnose tužbu, jer su izgledi da, tako ranjivi na korupciju, na američkom sudu dobiju satisfakciju od NYT i njegovog novinara – ništavni. Izetbegovići su uvažili preporuku američkih advokata, uz koju je išla faktura od 970 hiljada maraka za troškove advokatskih usluga. Fakturu Izetbegovići prosljeđuju tadašnjem premijeru Federacije BiH Edhemu Bičakčiću koji skoro milion maraka advokatskih troškova osigurava sa računa “Elektroprivrede BiH”. U svakoj pravnoj državi Alija Izetbegović i Edhem Bičakčić bi zbog ove zloupotrebe javnog novca ponovo završili iza rešetaka.

Ovu, kako je naziva “anegdotu” Hasan Ganibegović ako do sada nije imao pojma o njoj, može vrlo lako provjeriti kod advokatice Vasvije Vidović. Ona (gle igre cinizna sudbine! ) dvadesetak godina kasnije pred sudom zastupa Fadila Novalića, premijera Federacije BiH, optuženog za nezakonitu nabavku respiratora iz Kine vrijednih deset i po miliona maraka.

Vrlo je zanimljivo kako se od krivične odgovornosti u ovom skandalu izvukao Hasan Ganibegović, šef Novalićevog Ureda. Tokom istražnog postupka, direktor Ureda je tužiteljima insajderski pjevao “k*o slavuj iz luga” o svemu što ih je zanimalo glede uloge Novalića i njegovog Ureda u vezi sa poslom koji je dodijeljen “Srebrenoj malini” i njenom vlasniku Fikretu Hodžiću. No, svjedočeći na nekoliko ročišta Sudu BiH Ganibegović je “zaboravio” sve zajedničke derneke, zaboravio je sve napisane mailove, sve razgovore sa Solakom, Hodžićem i “Sebi”, zaboravio sve poruke iz vlastitog mobitela…

Zaboravio je Ganibegović i kako su njega i advokata Kadriju Kolića “paparazzi” uhvatili na tajnom sastanku na Ilidži u jeku afere “Respiratori”. Možda se ne sjeća da se svaki pravni savjet, pa i onaj Kadrije Kolića, plaća.

Bivši direktor vjerovatno najmračnijeg birokratskog-kriminalnog brloga, Ureda Fadila Novalića, optužuje novinara Ivicu Puljića koji tri decenije živi u Americi, da se “uključio u kampanju za izbore 2022., godine”, pa slavodobitno ironizira da nisu Alija i sin Bakir završili na američkoj crnoj listi nego Marinko Čavara i Alen Šeranić. Ne zna bivši direktor Ureda ni to da je u vrijeme nastanka teksta u “New York Timesu” na istoj listi, među prvim, završio trojac najlojalnijih suradnika Alije i Bakira: Hasan Čengić, Bakir Alispahić i Senad Šahinpašić.

I, da, nikako ne treba zaboraviti da se trenutno pred sudovima u BiH vode procesi protiv desetak krupnih SDA-ovskih kapitalaca: Selme Cikotića, ministra odbrane BiH, Fadila Novalića, premijera Federacije BiH, bivših stranačkih vedeta Asima Sarajlića, Amira Zukića, Mirsada Kukića, uskoro i sive eminencije vojno-islamističkog krila te stranke Fikreta Muslimovića.

O sitnim ribama, kakav je Hasan Ganibegović, nesuđeni svjedok pokajnik, da ne trošimo riječi… On i njegov doskorašnji šef Novalić, samo su blijedi refleks i dosljedan kontinuitet kriminalnih praksi politike o kojoj je prije 23 godine pisao “New York Times”.

Slobodna-Bosna.ba

Exit mobile version