Enes Handžić, koji je sa svjedočenjem počeo na jednom od ranijih ročišta, kazao je da je čuo da je optuženi Mlaćo lično naredio da se obustavi transport zarobljenika prema Kazneno-popravnom zavodu u Zenici, zbog bezbjednosnih razloga.
“Došla su vozila i počeo je utovar, pošto sam ja bio vani, došao je Mesud Duvnjak, član Ratnog predsjedništva, i naredio da se obustavi transport zbog opasnosti, i rekao da je Mlaćo lično naredio da se obustavi”, kazao je svjedok, objasnivši da je Mlaćo bio predsjednik Ratnog predsjedništva.
Na pitanje tužioca Mladena Vukojičića da li je istina da je Mlaćo tražio da se napravi spisak zarobljenika koji bi se označili kao ekstremi, svjedok je potvrdio, objašnjavajući da termin “ekstrem” nisu koristili kroz formalne dokumente, ali da postoji mogućnost da su ga koristili tokom radnog procesa.
Objašnjenje Mlaćine braniteljice Sabine Mehić da su se pod ekstremima podrazumijevala lica koja su učestvovala u činjenju zločina ili borbenim dejstvima, odnosno kao bezbjednosno opasna lica, svjedok je potvrdio.
“To su uglavnom lica za koja se sumnjalo da su ubijala civile”, kazao je svjedok.
Handžić je rekao da je postojala naredba da se provede detaljna kriminalistička obrada kojom bi se utvrdilo stvarno stanje i uloga zarobljenika u zločinima.
Svjedok je kazao da je Mlaćo bio jedna od najutjecajnijih osoba, ali da on nije izvršavao njegove, već naredbe svog komandanta.
Ispričao je da je, u zgradi gdje je bila smještena Vojna policija, došlo do premlaćivanja tri zarobljenika, koji su usljed toga preminuli, i da je saznao da je to uradio Enes Sijamija.
“Ja sam ga pitao što je to uradio, on je samo šutio. Ja sam mu rekao da sve što radi bez ičijeg znanja i naredbe, da je to na njegovu odgovornost”, kazao je svjedok.
Na tvrdnju braniteljice Mehić da se puno dešavanja svodilo na ličnu odgovornost Sijamije, koji je radio na svoju ruku, svjedok je odgovorio potvrdno.
Optuženog Selmu Cikotića, kako je rekao, nije poznavo odranije, te od njega nije dobijao naredbe, niti da mu je slao izvještaje.
Handžić je ranije osuđen na osam godina zatvora zbog zločina u Bugojnu.
Mlaćo je, u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno, optužen s Cikotićem, bivšim komandantom Operativne grupe Zapad Armije BiH. Mlaćo se tereti da je naredio ubistva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a u optužnici se navodi i da je zaustavio transport zarobljenika u Zenicu zbog navodno bezbjednosnih i tehničkih razloga. Cikotić je optužen da nije spriječio podređene pripadnike Armije RBiH da počine krivična djela, kao i da je propustio da preduzme mjere zbog mučenja i ubistava ratnih zarobljenika.
Svjedok Ivica Topić kazao je da je zarobljen u julu 1993. godine, nakon pokušaja, s još oko 15 osoba, bijega iz sela Ždralovići, odakle su odvedeni u Prusac, gdje su korišteni za izvođenje radova i sanacije terena.
Na pitanje tužioca da li zna za “Bugojansku skupinu”, svjedok je potvrdio da su u pitanju njegovi saborci, zapovjednici i profesori koje je on znao, te da ih je viđao na Pruscu.
Naveo je da su “zapovjednici s Prusca” rekli da će “oni imati poseban tretman”.
Topić je kazao da je na Pruscu bio dva mjeseca, nakon čega je prebačen u logor na stadionu “Iskre”.
“Nas oko 25 odvojeni smo u posebnu sobu, sam go beton, bez prozora u sobi”, opisao je prostoriju u kojoj su bili zatočeni, objašnjavajući da je to bila jedina prostorija koja je zaključavana.
Topić je rekao da su zbog uslova mnogi oboljeli, a neki počinili i suicid.
Suđenje će se nastaviti 19. novembra.
Detektor.ba