Grupa autora “Ljubitelji duvanjske kulturne i prirodne baštine” na adresu uredništva Ramskog Vjesnika poslala je priopćenje za javnost, ranije objavljivano, ali u nešto drugačijem obliku. Stoga vam isto donosimo u cijelosti, bez intervencije uredništva:
“Uništavanje i pljačkanje drevnog Delminijuma
Arheološka baština drevnog Delminijuma sistematski se uništava i zatire gotovo sto posljednjih godina. Najprije su duvanjski franjevci na arheološki iskopanom rimskom forumu i hramu rimskog Delminijuma u Duvnu/Tomislavgradu izgradili gradsku crkvu, a u nju su ugradili kamenje iz samog foruma i tako u potpunosti uništili te građevine.
Zatim su komunističke vlasti na Gradini na Libu između Borčana i Kongore izgradili televizijski repetitor i jako oštetili delmatsku kamenu utvrdu na kojoj je bila akropola predrimskog grada Delminijuma na planini Lib, eponimskog mjesta i političkog sjedišta naroda Delmata. Arheološki iskopani i konzervirani zidovi termi, posljednje vidljivo svjedočanstvo rimskog Delminijuma, franjevci su 2009. zasuli i na njima napravili parkiralište za automobile vjernika. Netko iz Općine Tomislavgrad je na tom mjestu postavio bizarni turistički pano da se tu nekad nalazio znameniti rimski grad Delminijum, ali čiji se ostaci više ne mogu vidjeti.
Na Mandinoj gradini na Duvanjskom polju nalazi se jedinstveno arheološko nalazište, odnosno glavno svetište Delmata u doba njihove samostalnosti. Krajem 19. stoljeća na Mandinoj gradini, jedinstvenom delmatskom svetištu, izgrađena je pravoslavna crkvica, koju su hrvatski ekstremisti minirali u prošlom ratu. Prije nekoliko godina, u vrijeme političkih izbora kada se trebalo dobiti glasove malobrojnih Srba u Hercegbosanskoj županiji, lokalni hrvatski političari su potaknuli gradnju pravoslavne crkvice na tom mjestu. Tom su prilikom građevinski poduzetnici teškom mehanizacijom uništili dio Mandine gradine, a crkvica nije izgrađena na starim temeljima nego pored tako da je najviši i neistraženi dio Mandine gradine dodatno oštećen.
Foto: Oštećenost Mandine gradine teškom mehanizacijom
Foto: Devastacija Mandine gradine gradnjom crkvice na drugom mjestu
Nitko ne osporava da Tomislavgrad ne treba imati katoličku crkvu i franjevački samostan, da duvanjski kraj ne treba imati televizijski repetitor, da Tomislavgrad ne treba imati parkiralište za automobile, da se pravoslavna crkvica nije trebala obnoviti, ali to se sve moglo, trebalo i moralo izvesti ili u neposrednoj blizini arheoloških nalazišta ili na drugom mjestu. Tako bi ta arheološka nalazišta bila sačuvana za budućnost i prezentirana u turističke svrhe.
Franjevci i katolički dijecezanski svećenici su u Bosni i Hercegovini tijekom i poslije rata – kada lokalne i državne institucije nisu zbog rata mogle i poslije rata nisu imale potrebu – uspješno potaknuli i financirali arheološka iskopavanja na više nalazišta, konzervaciju otkrivenih zidova i njihovu prezentaciju kao arheoloških parkova. Posebno se ističu dugogodišnja iskopavanja arheoloških nalazišta, danas arheoloških parkova u Livnu, Lištanima kod Livna, Gorici kod Gruda, Otinovcima kod Kupresa, Mokrom kod Širokog Brijega, u Tuzli.
Uglavnom je riječ o iskopavanju starokršćanskih i srednjovjekovnih crkava i samostana što je sasvim razumljivo. Sve stručne poslove franjevci su prepuštali arheolozima i konzervatorima, a samo su obavljali logističke poslove. Sve je to za svaku pohvalu i trajnu zahvalnost.
Međutim, navedeni načini arheološkog rada su za S. Ć., donedavnog gvardijana franjevačkog samostana i upravitelja Franjevačkog muzeja i galerije u Tomislavgradu, spori i skupi i ne donose u njegov muzej arheološke predmete onom brzinom i u onoj količini i atraktivnosti koju on želi.
Zbog toga je angažirao V. Lj. J., ugostitelja srednje stručne spreme, koji je zaposlen kao majstor električar u Tomislavgradu. Kao ljubitelj prirode i lova V. Lj. je svojevremeno otkrio u jednom kamenolomu u duvanjskoj okolici fosilizirane kosti praslona. Tim je otkrićem skrenuo pozornost paleontologa na sebe i dobio publicitet u medijima. Shvaćajući važnost nalaza fosila praslona ovlastio je odvjetnika da ga zastupa u prodaji paleontoloških nalaza. Kako Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine nije imao novaca za otkup, S. Ć. je s njime sklopio dogovor da fosili pripadnu Franjevačkom muzeju u Tomislavgradu i isposlovao da V. Lj. od tadašnjeg gradonačelnika I. V. dobije plaketu zaslužnog građanina Tomislavgrada.
Prilog: Dokument kojim V. Lj. službeno ovlašćuje odvjetnika da ga zastupa u prodaji fosila
Nakon što je vidio veliki publicitet izložbe o fosilima duvanjskog praslona, S. Ć. je želio isto napraviti i s arheologijom. Zbog toga je potaknuo i financirao V. Lj. da detektorom za otkrivanje metala pretraži i prekopa Mandinu gradinu i poznato i jedinstveno bogato rimsko-delmatsko bojište na Libu.
Kupili su sofisticirani detektor za otkrivanje metala i drugu modernu opremu kakvu sebi arheolozi u BiH ne mogu priuštiti. V. Lj. je iskoristio opću izolaciju zbog pandemije koronavirusa i u proljeće 2020. započeo pretraživanje Liba detektorom i vađenje arheoloških predmeta na velikoj očuvanoj površini.
Pridružili su mu se Z. B. i I. K., ugostitelj i trgovac iz Tomislavgrada
Oni su u više navrata tijekom 2020. tjednima boravili na Libu s kongorske strane (koja nije izložena vjekovnom erozijom i gdje se nalazi ne pojavljuju površinski) i pretražili bojište detektorom i uništili ga prekopavajući ga vadeći predmete. U početku bi na lakše pristupačnim mjestima prikrivali krađu na način da bi iskopali busen na mjestu gdje bi detektor odredio predmet, a zatim bi busen vratili na svoje mjesto. Kasnije su, zbog brzine posla i na teže dostupnim mjestima, odustali od kamufliranja.
Za njihovu se aktivnost saznalo kada su ih vidjeli i prepoznali izletnici na Lib i mještani iz okolnih sela i tajno ili izdaleka ih fotografirali tijekom njihovih pohoda. Tragovi njihove aktivnosti stavljeni su na internetski portal Mandinog Sela. Zatim se za njihovu ilegalnu aktivnost saznalo kada je V. Lj. na društvenim mrežama podijelio fotografije Liba i pojedinih metalnih predmeta, koje je iskopao uz pomoć detektora. Ubrzo je povukao fotografije, ali su ih drugi vidjeli.
Foto: V. Lj. pretražuje područje arheološke zone na Libu detektorom 21. 5. 2020. godine
Foto: V. Lj. J. (lijevo) i I. K. (desno) detektorom pretražuju područje arheološke zone na Libu
Foto: Jedno od mnogobrojnih mjesta gdje su V. Lj. i I. K. detektorom locirali metalni predmet, svježa rupa koju su iskopali, izvadili metalni predmet i vratili busen nazad
7 Foto: V. Lj. i I. K. na bojištu Delminija na pauzi dok ruksak pune iskopanim arheološkim nalazima
Foto: V. Lj. i I. K. s detektoraškom i drugom opremom na leđima u pokretu u arheološkoj zoni na Libu
Foto: Arheološki predmeti s rimskog bojišta na Libu koje je V. Lj. u samo jednom danu detektorom izvadio u arheološkoj zoni na Libu
Foto: Minijaturna figurica ptice koju je detektorom našao V. Lj. na Mandinoj gradini
S. Ć. je 2021. počeo pripremati katalog izložbe predmeta s Liba i njihovu katalošku obradu ponudio je nekolicini arheologa u Hrvatskoj, ali ga je većina odbila shvativši kakvim su putem dobiveni ti nalazi. Sve predmete je fotografirao povjesničar I. B. i te će fotografije, ako katalog bude objavljen, biti najbolji dokaz i svjedočanstvo razmjera te devastacije i pljačke.
Detektoraši iz Ljubuškoga
Hvalisanja S. Ć., V. Lj. J., I. K. i Z. B. o njihovom „bogatom ulovu“ arheoloških nalaza na Libu brzo su došla do Ljubuškoga i ljubuških detektoraša. Tamo već dugo djeluje skupina tragača za arheološkim predmetima, koji pomoću detektora za metal pljačkaju arheološka nalazišta na području Ljubuškoga, posebno grobne gomile na Mrljanovcu, ali im se nije moglo stati u kraj. Tako su bez skrivanja u nedjelju 20. prosinca 2020. cijeli dan pretraživali detektorima Lib, a mještani i planinari izletnici su ih vidjeli, fotografirali i prijavili policiji.
Zahvaljujući koordiniranoj akciji policije i više ljudi iz okolnih sela, ljubitelja kulturne i prirodne baštine svog zavičaja, blokirani su svi glavni putevi s Liba i detektoraši su uhićeni i privedeni u policijsku postaju u Tomislavgradu. Tu su im oduzeti detektori, pretreseno terensko vozilo i zaplijenjeni opljačkani arheološki nalazi. U policijskoj postaji su izjavili da su to radili za Franjevački muzej na Humcu kod Ljubuškoga. Iako je duvanjska policija objavila samo inicijale njihovih imena i prezimena (J. D., S. M. i D. D. M.) i godine rođenja, Ljubuški je mala sredina pa se odmah preko internetskih foruma saznalo o kome je točno riječ.
Protiv njih je Sud Hercegbosanske županije u Livnu pokrenuo krivični postupak za tešku krađu i 9. travnja 2021. održano je ročište i njihova su imena službeno objavljena. Ljubuški detektoraši dobili su samo uvjetne kazne, a njihovi moćni detektori su trajno oduzeti i uništeni.
Foto: Ljubuški detektoraši na bojištu Delminija 20. 12. 2020., lijevo s detektorom D. D. M.
Foto: Ljubuški detektoraši na bojištu Delminija 20. 12. 2020., lijevo s detektorom J. D.
Zbog blagih uvjetnih kazni uhićenim ljubuškim detektorašima i nepoduzimanja ništa od strane nadležnih institucija, V. Lj. se odvažio da ponovno nezaustavljivo nastavi pretraživati arheološke zone na Libu. Ponovno je fotografiran 3. kolovoza 2021. kada se vraćao s detektorom na leđima prema automobilu parkiranom na zavučenom mjestu ispod Liba.
Foto: V. Lj. silazi s bojišta na Libu, s opremom na leđima, 3. 8. 2021. godine
Foto: Povratak V. Lj. s Liba s detektorom na leđima prema svom automobilu
Isto tako, uvjetna kazna očito nije imala nikakvog utjecaja ni na ljubuške detektoraše, jer je jedan od njih na svojoj Facebook stranici objavio fotografije najatraktivnijih nalaza s Liba, potpuno korodiranih, i kako ih drži u rukama u stalnoj arheološkoj izložbi Franjevačkog muzeja na Humcu što upućuje da su tamo zaista dospjeli. Tako se otvara pitanje je li netko ili tko je od ljubuških franjevaca potaknuo detektoraše da pljačkaju arheološke predmete na Libu u korist Franjevačkog muzeja na Humcu kao što je to slučaj s Franjevačkim muzejom u Tomislavgradu.
Foto: Primjerci rimskog oružja i opreme koje su ljubuški detektoraši ilegalno iskopali na Libu i donijeli u Franjevački muzej na Humcu kod Ljubuškog
Foto: D. M. pozira u Franjevačkom muzeju na Humcu u Ljubuškom s rimskim bodežom i kacigom koje je nelegalno iskopao na Libu, izvor: Facebook
Šteta
Nekoliko je arheologa i policajaca u kasnu jesen i zimu 2020. i proljeće 2021. obišlo Lib i oni su s lakoćom odredili zone devastacija i fotografirali ih na licu mjesta s površine zemlje i snimili kamerom na dronu. Prizor je jeziv – mjesta iz kojih su izvađeni predmeti podsjećaju na kratere na Mjesecu o čemu svjedoči snimak dronom. Opljačkano je najmanje pet hektara ključnog dijela rimsko-delmatskog bojišta. Prema broju rupa na površini od nekoliko hektara može se ugrubo procijeniti da je iz zemlje izvađeno oko 1000 metalnih predmeta. Neke od jama bile su duboke preko pola metra što upućuje na korištenje moćnih i sofisticiranih detektora za otkrivanje metala, a to je pokazala i policijska zapljena.
Video snimak dronom stanja devastacije arheološke zone na Libu na kojoj je bilo bojište iz 2. stoljeća prije Krista:
Da se ta devastirana i opljačkana površina na Libu stručno iskopavala trebalo je osigurati prema gruboj procjeni ili po najjeftinijoj cijeni najmanje 500.000 konvertibilnih maraka (10 maraka po m²). U cijenu nisu uračunati troškovi smještaja arheološke ekipe, prijevoza, terenske opreme, znanstvene obrade nalaza, raznih analiza, restauracije, tako da su troškovi znatno veći.
Šteta je naravno neusporedivo veća i ne može se izraziti samo u novcu jer su metalni predmeti iščupani iz konteksta (kao npr. imenice iz rečenica u nekom književnom djelu), a konzervacija tako velike iskopane količine metalnih predmeta, koji su izloženi propadanju, jako je skupa i tek predstoji. Neki ljudi ne žele shvatiti da ne znaju i ne mogu raditi poslove za koje su arheolozi obrazovani. Slikovito rečeno, prilagođeno njihovoj intelektualnoj i mentalnoj razini, kopanje krumpira nije bavljenje botanikom.
Pitanje je tko će arheologiji u Bosni i Hercegovini platiti odštetu za uništavanje i pljačku jedinstvenog nalazišta: naručitelji i počinitelji, franjevački samostan u Tomislavgradu, Hercegovačka franjevačka provincija, Hercegbosanska županija, odnosno Elektroprivreda Herceg-Bosne čiji je zaposlenik u tom pothvatu bio glavni izvođač.
Posebno je pitanje tko će i na koji način arheolozima nadoknaditi štetu ugleda jer je njima na taj način oduzet posao i degradirana njihova struka
Očito nitko, jer je novom raspodjelom u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, nekadašnji duvanjski gvardijan S. Ć. dobio župu Seonicu, upravo onu ispod planine Lib. Tako ima idealnu mogućnost neometano nastaviti i dovršiti započeti posao.
Sigurno da bi se sve navedeno teško moglo dogoditi da postoji zakon i da postoji volja nadležnih institucija da se zakon sprovodi. Prekretnicu u zaštiti arheološke baštine Delminijuma i uopće duvanjskog kraja od pljačkaša s detektorima je predstavljao alarmantni službeni dopis koji je Z. H., član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine u Sarajevu, uputio institucijama na svim razinama u Općini Tomislavgrad i u Hercegbosanskoj županiji, ali i svim graničnim prijelazima. U Općini Tomislavgrad, kao većinski hrvatskoj, taj se čin zbog složene političke situacije tumačio kao demonstracija bošnjačke vlasti u Sarajevu.
Situacija je u stvarnosti sasvim drukčija
Raspodjelom vlasti na federalnoj razini Hrvatima, preciznije Hrvatskoj demokratskoj zajednici BiH je pripalo Federalno ministarstvo kulture. Unutar tog ministarstva postoji Federalni zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode u Sarajevu na čijem je čelu po istoj političkoj liniji HDZ-ovac A. V., inače po struci arheolog. On do sada nije zaustavio i sankcionirao ni jednu devastaciju kulturnih spomenika i pljačku arheoloških nalazišta na području Hercegbosanske županije (a nije poznato ni na području Federacije BiH), pa nije čudno da se nije službeno javno oglasio o događanjima na Libu.
Već sedam godina Delminijum na planini Lib čeka na listi da bude proglašen nacionalnim spomenikom kulture, odnosno da ima formalne zakonske mogućnosti za zaštitu. O tome odlučuje Komisija za proglašenje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Mostaru u kojoj su, da ne bude sporno, i stručnjaci hrvatske nacionalnosti. To iz nekog razloga ta komisija ne može, ne želi ili ne smije napraviti, iako se to u konačnici radi s nekoliko vlastoručnih potpisa. Otežavajuća je okolnost što je članica tog povjerenstva, po struci arheologinja, J. P. ujedno supruga ravnatelja Federalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Sarajevu, tako da osim nepotizma imamo začarani krug.
U proteklih 28 godina Ministarstvo za znanost, prosvjetu, kulturu i sport Hercegbosanske županije (ili imenom spornog Kantona 10) u Livnu, u čijem se vodstvu smjenjuju hrvatske stranke ili udruge (trenutno tzv. Hrvatska zvona), do danas nije usvojilo Zakon o zaštiti spomenika kulture, tako da je situacija bila bolja u prošlom ratu kada je na snazi bio barem stari predratni zakon. U županiji ne postoji Zavod zaštitu spomenika kulture i prirode i nema ni jednog samostalnog državnog muzeja (muzeji u vlasništvu vjerskih zajednica s ugovorom s županijom ne spadaju u tu kategoriju).
Zato se, na primjer, i moglo dogoditi da je nedavno bez ikakve odgovornosti i bez ikakvih sankcija srušena Jurkića kula, jedan od simbola grada Livna. Da će problemi zaštite kulturne baštine, pa tako i najvažnijih arheoloških nalazišta, doći na dnevni red članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine pa da ih oni jednoglasno i autoritativno riješe dekretom iluzorno je pomišljati.
Dakle, niti jedna institucija u Bosni i Hercegovini po vertikalnoj nadležnosti, od lokalne, regionalne, federalne i u konačnici državne nije ništa poduzela da se zaštiti kulturna baština u Hercegbosanskoj županiji, a posebno Delminijum na Libu i da se spriječi daljnje devastiranje i pljačkanje, osim pripadnika Policijske uprave Tomislavgrad i pojedinaca iz Komisije za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine kojima treba odati priznanje. Ali, zasad se priznanja, paradoksalno dodjeljuju onima na suprotnoj strani.”
Ljubitelji duvanjske kulturne i prirodne baštine