Srpanj je šesti, Sherwoodska šuma na nogama.
Doletjela je strijela omotana pismom direktno iz Washingtona i zabila se u drvo, točno pored glava lidera nosača tajica B- Hooda i, specijalnog mu stratega, nenadmašnog Bushoje. Smotuljak je odmotan…
-Izgleda da nam je arbitražni sud nešto poslao – promrsi sebi u bradu glavni.
Dvije milijarde kuna, piše na papiru. -Bushoja, što ćemo? Čini mi se da ćemo morati nešto calati Mađarima.
-Nemoguće, valjda oni nama. Pa znaš kako smo bili dobro brifirani… Žurno treba sazvati nacionalno šumsko vijeće kod mosta.
U roku keks, elita branitelja prava vjeverica, hrčaka, lisica, crvenih panda, sova, glista i puževa balavaca, skupila je glave na hrpu. Multifunkcionalna ekipa bez premca, od virtuoza verbalnog zamagljivanja, gradskih poglavica, intelektualnih slalomaša do eksperata metafizičkih metoda prebacivanja iz šupljeg u prazno.
-Ljudi, opustimo se, situacija uopće nije loša – reče Bushoja.
-Mađari su tražili 6 milijardi, a dobili su samo 18,6384792%. Osim toga ne bi ni to dobili da arbitražni suci nisu bili preplašeni izjavom onog veleizdajnika koji je spomenuo da bi bilo dobro politički pregovarati, potpuno se izvući iz arbitraže i anulirati mogućnost bilo kakvog gubitka. Sucima se tresu gaće od njega no ipak su osjetili defetizam u našim redovima. Dobro da je Dahlia uletjela na vrijeme. Sam Bog nas je spasio nagodbe jer tko zna koliko bi u tom slučaju morali platiti. A ovo ćemo nekako…
Kad bolje razmislim, a poznat sam po dubokoumnom razmišljanju, sva sreća da smo i ovu arbitražu izgubili. Jer sve drugo bila bi nepotrebna avantura – zaključi Bushoja.
I eto nam hapy enda. Dobar povod da B-Hood podijeli malo bunike, a sljedba potegne dim-dva prije no se raziđe po drveću.
Bio je to direktan prijenos iz Sherwoodske šume.
Što se događa u Hrvatskoj nakon spoznaje o konačnom gubitku arbitraže u slučaju Ina-Mol?
1,8-2,2 mlrd kuna je pozamašna svota koja će teško opteretiti državni proračun i džepove ionako osiromašenih građana. Neki analitičari tvrde da će troškovi u konačnici biti znatno veći. Nadam se da nisu u pravu. U svakom slučaju iz neke čarape trebat će izvući ta sredstva. Vjerujem da se neće pojaviti spasitelji sa (izdajničkom) idejom da država proda npr HEP kao što se svojevremeno Račan sjetio da treba prodati INA-u. Brzo smo to zaboravili i sve smeće nabacili na leđa Ivi Sanaderu (bez potrebe da ga se amnestira u slučaju počinjenja bilo kakvog kaznenog djela).
Država koja nema diverzificiranu opskrbu energentima i favoriziranu eksploataciju svojih dobara izložena je pogibeljnom monopolu. Upravo se to događa i Hrvatskoj i izbušenom brodu zvanom njemačko-francuska europska zajednica. Od monopliziranog statusa ruskih energenata korist imaju samo pojedinci koji u maloj i siromašnoj Hrvatskoj žive američki san iz kojeg se ne žele probuditi. I eto nam priče o LNG-u ili iskorištavanju jadranskog podmorja.
Isti slučaj je i sa hranom. EU saveznički prodajni lanci sasvim solidno žive od hrvatske gluposti i pohlepe. Bravo za uvoznički loby!!!
Ostao nam jedino raščupani i razbarušeni ponos. Što ćemo s njim? Stotine tisuća mladih Hrvata ponosni su izvan ove zemlje. Vjekovni neprijatelji Hrvatske države i razni pretendenti, formula vašeg uspjeha je jednostavna. Dajte nam neovisnost i mi ćemo sve obaviti sami…
Facebook Tomislav Karamarko
