U ovo isto jesensko doba pred kraj oktobra 2018. godine, u Sarajevu koje je smog s dolaskom hladnijeg vremena sve više počeo stiskati, bila je malo splasnula euforija ljubitelja SDA zbog pobjede Šefika Džaferovića za Predsjedništvo. I kad je počela popuštati stega najveći dio Sarajlija zbog neočekivanih rezultata izbora i pobjede SDA, po parlamentima i skupštinama slagale su se i najavljivale svakojake koalicije.
Prema broju zastupnika na nivoima Federacije i Države vidjelo se da SDA ipak ima dobar rezultat. Glavni tim ove stranke okupio se da bi pozvao iz centrale kabinet predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdogana i slavodobitno javio da je SDA pobijedila.
“Mašaallah, mašaallah”, vikao je Erdogan. Znao je turski predsjednik da je politička situacija u BiH složena i da zbog izbornog sistema, konstitutivnih naroda i svega što nas “krasi”, nijedna probosanska stranka na nivou Federacije i BiH ne može uz zastupnike Srba i Hrvata osvojiti natpolovičnu većinu što bi bila stvarna pobjeda. Zato nije ni pitao koliko procenata glasova je SDA osvojila.
Sjetio se u momentu Erdogan važne stvari da priupita. Bio je dobro informiran da SDA u Sarajevu kao srcu Bosne, glavnom gradu i najbogatijem kantonu ima vrlo snažnu opoziciju. Također je znao da tu nema stranaka Srba i Hrvata.
“Sarajevo, Sarajevo”, upitao je Erdogan. “Pobjeda, pobjeda”, odgovorili su mu uglas jer je SDA tada zaista osvojila najviše glasova u Sarajevu. “Procent, procent”, zanimalo je turskog predsjednika. Hladan tuš se, kažu, vidio na licu Bakira Izetbegovića. “Dvadeset i pet procenata, ali nije još baš sve prebrojano. Kod nas to, znate, sporo se broji. Nekad i po mjesec”, skupio je neko snage da pojasni. Nakon kraće stanke Erdogan je već udaljen od slušalice telefona više za sebe konstatirao da se radi o samo četvrtini glasova.
Sarajevo kao bolna rana SDA
U skladu s takvim rezultatom SDA je izgubila vlast u Sarajevu. Uspjeli su je bili nakratko povratiti dajući sve što im je iko zatražio zauzvrat samo da se sruši ta vlast u kantonu svih kantona. Famozna “šestorka” se vratila u obliku “trojke” i ruku na srce, kao nova vlast sa nekim novim idejama i projektima, zadobila simpatije Sarajlija. Na krilima tadašnje popularnosti i nezadovoljstva vladavinom SDA te zbog brojnih afera koje su u tom period potresale ovu stranku, ujedinjena opozicija (SDP, NiP i Naša stranka) na Općinskim izborima 2020. potpuno je deklasirala SDA u Sarajevu.
Tako je Sarajevo kao svojevrsni model da se može bez SDA za Bakira Izetbegovića bolna rana već četiri godine. U SDA svjesni da najveći broj glasova i snagu crpe iz ruralnih sredina i da su građani Sarajeva u kojem se u smislu ekonomskog standarda znatno bolje živi nego u manjim gradovima samosvjesniji, nezavisniji i u neku ruku slobodniji u političkom odabiranju, morali su pod svaku cijenu ići na ruku takvim biračima. Ponuditi na listi za Kanton neka nova lica koja nisu iskompromitirana i koja nisu obnašala javne funkcije. Probrati među hiljadama mladih odvažne, obrazovane pojedince.
Kadrovske odluke u SDA zna se, naravno, kako se i gdje donose. Općepoznata stvar na sarajevskoj čaršiji je da sve strategije i sve politike ove stranke nastaju u kabinetu KCUS-a u kojem stoluje bošnjačka majka i kadar svih kadrova Sebija Izetbegović.
Trio fantastiko
Trio fantastiko, miljenici Bakira Izetbegovića, udarne pesnice i nade koje će pod vlast SDA vratiti Sarajevo, stavljeni su na zajedničke bilborde širom glavnog grada, omogućen im je bezgraničan medijski prostor, na uslugu su im dati imami Islamske zajednice, boračka udruženja, internet botovi i sve čime se raspolaže. Sebija Izetbegović na čelu, Haris Zahiragić kao idol mladih SDA-ovaca i novopečeni ratnik ove stranke arhitekta Faruk Kapidžić. Kao maskota koja će primiti udarce i sprdnje na društvenim mrežama za nosioca liste postavljen je Mahir Dević iz ilijaškog ogranka SDA. Da se upravo najistaknutiji i najagilniji kadrovi ove stranke stave na kantonalnu listu, dokaz je koliko je Sarajevo neprebolno i važno za SDA.
Bez obzira što nije politička kultura nigdje u demokratskom svijetu da supruga bude na izbornoj listi iako joj je i muž kandidat, Sebija Izetbegović nije bila dobro rješenje za listu SDA baš u Sarajevu iz brojnih drugih razloga. Afere oko njene diplome, respiratora, odlaska ljekara sa KCUS-a i brojna druga dešavanja, u urbanoj sredini kakvo je Sarajevo nisu mogla biti zanemarena.
Haris Zahiragić pored ogromne medijske pažnje koja mu je posljednjih godina priskrbljena i očite ljubavi i podrške od strane bračnog para Izetbegović, zbog svojih antipatičnih i često bahatih istupa u medijima te vrijeđanja i omalovažavanja političkih protivnika, također nije bio dobro rješenje SDA za ovaj nivo vlasti. Epitet nasilničkog ponašanja u mladosti bez obzira na jaku marketinšku kampanju koju je imao, skupe promotivne video spotove u kojima ga navodno podržavaju mladi, teško može kod Sarajlija polučiti veliku podršku. Koliko god navodnim dobrim rezultatima se sam Zahiragić hvalio, itekako je svjestan činjenice da je sa vrlo visokog mjesta na listi ispred daleko najjače stranke u BiH osvojio oko 11 hiljada glasova. U prijevodu, od oko 200 hiljada glasača koliko ih je u Sarajevu izašlo na izbore, Zahiragića je podržalo nešto više od 5% njih. Primjera radi, čak oko 7 hiljada glasova više imao je Semir Efendić sa tek preuzetom i skoro zaboravljenom Strankom za BiH. Arijana Memić (NiP) također je imala više glasova od Zahiragića te još nekolicina manje u javnosti poznatih kandidata iz drugih, višestruko slabijih stranaka imala je približan broj glasova.
Što se tiče Faruka Kapidžića i on je također bio katastrofalan izbor za sarajevsku kantonalnu listu. Ponajviše zbog imidža koji ga bije da je navodno zbog ogromnih kockarskih dugova, a kako bi ih se riješio, pristupio SDA od koje se nekada gnušao smatrajući je retrogradnom i ruralnom. Ovakve optužbe koje su se često pojavljivale na društvenim mrežama i u medijima sam Kapidžić nikada nije demantirao.
Konačan pad SDA
Konačni rezultat koji je ovaj trojac napravio na izborima jeste gubitak više od 15 hiljada glasova SDA u odnosu na izbore 2018. A ono što je još dramatičnije, u kantonu čiju su listu predvodili Dević, S. Izetbegović, Kapidžić i Zahiragić, njihov lider Bakir Izetbegović čiji je Sarajevo rodni grad doživio je debakl od Tuzlaka Denisa Bećirovića.
Hoće li iz ovakvih primjera kadroviranja i kandidiranja po listama iskopromitiranih, nerijetko u narodu i omraženih likova SDA izvući pouku ili će nastaviti davati nove prilike likovima poput Fikreta Prevljaka koji svojim istupima i djelovanjem izazivaju revolt i bude apstinente da se trgnu i glasaju protiv njih a ne za nekoga, teško je prognozirati. Ono što se, međutim, itekako može prognozirati na osnovu kontinuiranog pada SDA i uporedo jačanja novih političkih snaga koje sada obnašaju vlast te zbog toga jačaju i privlače novo članstvo, kadrove i aktiviste, da je sasvim izvjesno, čak u neku ruku i prirodno da će SDA teško više ikada vladati u Sarajevu.
Na kraju. Nepoznanica je još je li nakon ovogodišnjih izbora uspostavljan video link ili poziv s kabinetom predsjednika Turske. Je li mu iko javljao da je SDA ovaj put pobijedila u Sarajevu, doduše sa 18 procenata osvojenih glasova. Toliko građana ovog kantona i glavnog grada države kojom SDA vlada gotovo trideset godina ih podržava. Ni petina, rekao bi vjerovatno Recep Tayyip Erdogan.
Ajdin Latić / Thebosniatimes.ba