Malo koga je stranka toliko unazadila, kao što je SDA Džaferovića. Da je ostao u parlamentu bio bi zapamćen kao pristojan čovjek, pravni stručnjak i konstruktivan zastupnik. Ovako su ga “založili” da čuva mjesto u Predsjedništvu za Izetbegovića. To su i dokazali kada ga nisu kandidovali za još jedan mandat.
Pri isteku mandata Džaferović ulaže apelaciju Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti Uredbe o kontroli javnih nabavki u institucijama čiji je osnivač Kanton Sarajevo, iako on, kao pravnik, sigurno zna da Ustavni sud BiH nije nadležan za to.
SDA je slično uradila s revizijom tužbe protiv Srbije. Isto je uradio i KCUS, kojeg je zastupala gospođa Izetbegović, kada su mene tužili za klevetu, iako institucija ne može tužiti za klevetu. Sudovi su i to odbacili.
Posebno je interesantno da je Džaferović apelaciju uložio na uredbu o kontroli javnih nabavki. Nije valjda da se u SDA boje provjera javnih nabavki? Inače je to najčešći metod krađe novca građana.
Kolikogod mislili da su svi političari isti, ipak nisu. Ovaj akt je najbolji pokazatelj koliko su različiti. SDP BiH, Narod i Pravda, Naša stranka i Prof dr. Damir Marjanović (Za nove generacije – Politička inicijativa) su ovim pokazale da su spremne da se bore protiv korupcije, bar načelno. I unutar ovih njih ima korumprianih pojedinaca, ali oni donose akte kojima se to kontroliše i kažnjava. Za razliku od vladajućih stranaka na višim nivoima, oni svoje kriminalce ne brane i ne pravdaju brojem ranjavanja. Razlika je ogromna.