Site icon Insajder.media

Graditelji vikendica ruše kazalište

28.11. – Ponedjeljak

Bosna i Hercegovina mora pokazati da je ozbiljna, kaže tajnik za proširenje Europske unije koja će nam dati kandidacijsko mazanje očiju radi sebe, a ne radi nas.

Za to vrijeme, zemlja ne može pokazati da je ozbiljna kad je u pitanju diploma zamalo prve dame čiji se papiri razvlače po medijima pretvarajući, po tko zna koji put, našu stvarnost u žutilo a živote odabranih, koji ionako najavljuju cirkuse, u nedodirljive utvrde. A s utvrda se, kako to uvijek biva, prazne mjehuri po sirotinji.

Da se u ovoj zemlji bira na koga se galami, govori i raspisivanje potjernice za Sakibom Mahmuljinom, osuđenim za ratne zločine. Tiho prolazi vijest da je osuđenik pobjegao iz zemlje u prijateljsku Tursku. Da je neki drugi zločinac pobjegao kod nekog drugog prijatelja, bilo bi galame. Ovako, dobili smo samo vjesticu, koja će se tumačiti kao udar na one koji vole ovu zemlju, ali joj ne priznaju sudove.

29.11. – Utorak

Mostarsko Gradsko vijeće pokazalo je još jednom kako se to radi u gradu u kojem ne smije biti trzavica. Naime, prostorni plan je morao proći pošto-poto pa su galamdžije da misle na živote građana, budućnost i ulaganja odlučili da su im važniji prijatelji iz Turske nego građani koji upozoravaju da je u kamenolomu nešto mutno. A mutno nema šta biti. Sve je jasno – netko je namirisao da će budućem autoputu trebati kamen, da su naše institucije bez dogovora između sebe i da će nam oni biti važniji od nas samih.

Prostorni plan je usvojen. Ono što se zidalo, a nije smjelo, dobit će papire, ono što će se zidati, zidat će se više po nečijim željama a manje po potrebama. Spašeni su Bunski kanali, koje Mostarci toliko vole da se svako malo prikupe veće količine smeća. Ostalo malo koga zanima.

S vrha Vijeća opet smo slušali seksističke ispade i elaborat zašto bi trebalo srušiti kazalište u središtu grada. Nitko ne govori zašto bi trebalo srušiti neke vikendice. Graditelji vikendica ruše kazališe.

30.11. – Srijeda

Europa i Milorad Dodik dijele iste interese, kaže tajnik za proširenje. Što Dodik kaže, ne zna se.

Zna se pak što misli Bakir Izetbegović. Kaže da su Hrvati dobili previše – ”umjesto desetine, trećinu”, i da će se kad-tad morati okrenuti koaliciji s njim. Kaže kako se SDA, kao pobjednička stranka, ne smije izbaciti iz vlasti. Ali se, kaže Izetbegović, SNSD ”mora ukloniti” iz vlasti. Iako je pobjednička stranka.

Opet se igramo duplih igara i glupih telefona. Gluh je samo narod.

1.12. – Četvrtak

Biraju se čelni ljudi skupština, spremaju se fotelje za novo četverogodišnje mlaćenje prazne slame i udaranje po državnim jaslama. Biraju se predstavnici u Domove naroda i cijela se politika sa šupljih riječi bacila na matematiku.

Tko je izdao?, tko nije? i tko samo što nije izdao?, samo su neka od pitanja važnija od svih predizbornih i koalicijskih programa.

A onda je sijevnulo iz Mostara da je prijateljski DF darivao glas HDZ-u BiH u aljkavo zalijepljenoj kutiji za izbor izaslanika u Dom naroda iz Hercegovačko-neretvanske županije. Potom je sijevnulo da je neprijateljski DF u kutiji Središnje Bosne darivao glas prijateljskom HDZ-u 1990. I onda je nastalo još jedno ljuljanje u uljuljkanom Hrvatskom narodnom saboru, proklinjanje trpanja glasova iz sedam sati na proteklim izborima i šutnja od kud mrske stranke u prijateljskom pružanju ruku i kakvi se dogovori vode u nekim mrakovima mračne politike. Čović kaže kako nema ništa protiv glasa DF-a stranci Ilije Cvitanovića. O glasu iz Mostara – ništa.

Kako pravna država funkcionira vidi se samo kad uhvate one koji prijete premijeru kantona. Svi drugi mogu biti na slobodi.

Grad Mostar, koji nas uvjerava da se bazen i dvorana grade, zaboravio je pomjeriti kazaljke na sustavu za uzbunjivanje. Mostaru je u 11 – 12.

2.12. – Petak

Sud presudio – Željko Komšić je bezveze galamio da je izvršen udar na demokraciju u BiH. Inače, Komšić je utjelovljenje bezvezne galame – i kad galami i kad oni, kojem njegova stranka daje glasove za Dom naroda, galame.

Dragan Čović opet propovijeda kako će zajedništvo u Hrvatskom narodnom saboru – tamo odakle ispotiha dolaze vijesti o priličnom razmimoilaženju – opstati unatoč svemu.

Mostarska policija, koja dopušta da joj cure fotografije iz postaje nad kojima onda svršava novopečeni političar, dopustila je i da joj pritvorenik u ćeliju unese vezicu kojom će se potom nesretnik objesiti. Trebala bi policija, ako već ništa ne radi – a Mostarci to tvrde – barem gledati filmove.

Nama pak ostaje gledati kako Sebija Izetbegović, koju prežvakavaju zbog diplome, žvače žvaku na sjednici i kako Lepa Brena trpa ananas u čarape.

To je, valjda, taj obećani cirkus.

3.12. – Subota

Nema patriota na prosvjedima osoba s invaliditetom kojima ova država dodatno zagorčava život. Ovo je zemlja u kojoj se ipak misli samo na dupe.

Predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović, posjetio je Čitluk kako bi odao počast postrojbi HVO-a. Neki drugi izvori govore kako su njegove posjete ustvari naftne prirode i da se iza te priče krije veliko prijateljstvo svih onih koje gledamo posvađane u javnosti. Svako novo slovo o ovome, teorija je zavjere koja je dobar paravan za poslove.

Zerina Vrabac djevojčica je koju će svi posvađani i svi mislodupci kovati u nebesa kad krene stazama Lane Pudar. Mlada plivačica iz Tuzle mostarsku prvakinju prati po mnogo toga. Osim što je delfinom oborila rekord, Zerina, kao ni Lana, ne može trenirati u svojem gradu. Bazena nema. Do rekorda je došla vježbajući u hotelu.

4.12. – Nedjelja

Javnost je zgrožena jer građani po prodavaonicama kradu hranu.

Nitko nije zgrožen zbog velikih krađa. One se rade u ime patriotizma i domoljublja. Od toga se, naime, živi.

Berislav Jurič / Bljesak.info

Exit mobile version