Prof. dr. Kemal Dizdarević oglasio se na Facebooku nakon presude Kantonalnog suda u Sarajevu, prema kojoj treba platiti 20.000 KM sudskih troškova.
Riječ je o tužbi koju je Dizdarević podnio u augustu 2014. godine. Dizdarević je tužio KCUS, tadašnjeg generalnog direktora Damira Aganovića, šeficu Pravne i kadrovske službe Dijanu Kreho, neurohirurga dr. Avdulaha Hasanagića i tadašnju glasnogovornicu KCUS-a Biljanu Jandrić, protiv koje je naknadno povukao tužbu.
Dr. Dizdarević se povodom slučaja oglasio i na Facebooku, a njegov status prenosimo u cijelosti:
“Prije Sebije direktor je bio Aganović. On je stavio svoju mladu i neiskusnu suprugu da bude šef Internističke Intenzivne njege. Mlada supruga je odredila da će pokrivati teške pacijente u Intenzivnoj njezi Neurologije iz svoje Intenzivne njege tj. iz potpuno druge i udaljene zgrade. Intenzivna njega Neurologije je bila farsa jer nije imala ono što čini jednu intenzivnu njegu: ventilatore (sada ih zovu respiratori) i ljekare koji znaju intubirati pacijenta koji ima ugroženo disanje.
Jedne noći, od mlade pacijentice (20 godina) sa krvarenjem iznad moždanog stabla, te nedostatkom trombocita (koji su neophodni za zgrušavanje krvi) dva su uplašena neurohirurga pobjegla, te su je nakon pregleda uputili u Intenzivnu njegu Neurologije.
Očekivano, vrlo brzo je djevojka postala komatozna!! Doktorica na specijalizaciji iz neurologije (koju su ostavili da dežura preko noći) je odmah pozvala direktorovu ženu da je intubira. Direktorova žena je pitala: diše li?, a kada je dobila odgovor da diše i da je komatozna, ipak nije odmah došla da je intubira (po pravilu i zakonu struke komatozni pacijent sa krvarenjem iznad moždanog stabla mora odmah biti intubiran). Kada je pacijentica prestala disati i srce joj je zbog toga prestalo kucati, doktorica je ponovo pozvala direktorovu ženu koja je tada došla i poslije nekoliko pokušaja ipak je uspjela intubirati. Zatim su je reanimirali, srce je ponovo počelo kucati, ali kasno.
Mozak je bio izložen dugotrajnom nedostatku kiseonika te je nepovratno umro.
Po definiciji smrti moždana smrt znači stvarnu smrt.
Rodbina je podigla krivičnu prijavu protiv direktora, žene, neurohirurga.
Kao odmazdu, teta Kreho je u mini suknji sa direktorom i neurohirurzima sazvala konferenciju za štampu s ciljem da se odbrane pri čemu su odbranu bazirali na napadu, vrijeđanju i mom klevetanju. Jer sam rekao da je mlada pacijentica trebala biti primljena na Neurohirurgiju, da su joj se trebali dati trombociti, da je morala biti odmah intubirana nakon pogoršanja, te stavljena na aparat i odvedena u operacionu salu kao hitan slučaj. Jer sam objasnio šta je trebalo raditi da mlada žena ne umre.
Pošto su klevetali, tužio sam ih.
I evo uz pomoć ove direktorice, tadašnji direktor, teta Kreho u suknjici (koja je bila glavna kadrovka Aganoviću, a kasnije i direktorici) i ostali oslobođeni su plaćanja za klevetu. Za kaznu, ja moram platiti trostruko veću sumu za sudske troškove nego je to uobičajeno.
Ipak, postoji Vrhovni sud za dalje dokazivanje istine.
Što se tiče pacijentice, ona je mrtva.
I meni, koji na poslu stalno gledam strašne stvari, ovo je više nego strašno.”
Raport.ba