Prošlo je već punih sedam dana od kada vatrogasci, pripadnici Civilne zaštite, planinari, volonteri, mještani,…, iz mnogih hercegovačkih mjesta, nadljudskim naporima pokušavaju obuzdati požar u Parku prirode Blidinje. Već sada je jasno da se radi o velikoj ekološkoj katastrofi i da se dragulj Hercegovine nepovratno pretvara u zgarište, koje više nikada neće biti ono što je bio.
Požar je navodno izazvan udarom munje, što je notorna budalaština. To je lako shvatiti a razloga za sumnju je i previše. Iako je stara narodna izreka “Kao grom iz vedra neba” od davnina prijevod za iznenađenje, požar koji i dalje bijesni je od samog početka, u najmanju ruku je obavijen nekim čudnim velom šutnje.
Kako je moguće da je odmah po izbijanju požara konstatirano da ga je izazvao udar munje, iako ni oblačak nije viđen iznad Hercegovine zadnjih petnaest dana?
Koji istražni organ je mogao uopće potvrditi taj scenarij i ko je vršio uviđaj?
Zašto nema nikakve reakcije sa bilo koje razine vlasti, iz bilo koje županije, općine, Federacije BiH, Vijeća ministara BiH, Predsjedništva BiH?
Ko je od političkih dužnosnika iz zapadnohercegovačkih općina, županija, obišao mjesto katastrofe i oglasio se bilo kakvim priopćenjem?
Gdje je Zdravko Kutle, ravnatelj Parka Prirode Blidinje, koji se inače voli slikati i pozirati u medijima, obećavajući grandiozne investicije?
Pitanja je mnogo, a odgovora nema. Niti ih treba očekivati. Ono što je indikativno je upravo šutnja gore spomenutih pojedinaca i institucija. I ne treba se iznenaditi ako na kraju na planini Čvrsnici “osvane” vjetropark iza čije izgradnje će stajati, kao i uvijek, politika. Jer takve investicije nisu dozvoljene u područjima nacionalnih parkova kakav status je Park prirode Blidinje uskoro trebao dobiti.
Svi scenariji su mogući. U Park prirode Blidinje se slilo dosta novca, kako sa županijskih, entitetske razine, tako i sredstava osiguranih preko projekata EU i IPA fondova. Kome je u interesu šutnja i dopuštanje da najveća prirodna oaza u ovom dijelu Hercegovine doživi apokalipsu? Pokazati će istraga. Koje, znajući u kakvoj državi živimo, neće ni biti.
Za to vrijeme hercegovačka mladost ne spava već danima i izlaže svoje živote pogibelji, dok istovremeno političari skupa sa znamenitnim ravnateljem Kutlom, žderu janjetinu i oblokavaju se po seoskim pijankama, gradskim festivalima, i sličnim “pogibeljnim” manifestacijama.
Republika Hrvatska je učinila i čini šta može. Vatra će se na kraju ugasiti. Ali ljudska pohlepa, gramzivost i ko zna šta će se još iz ovoga izroditi, neće nikada. Sa požarima se i nekako izađe na kraj, ali sa paljevinama iza kojih definitivno postoji dublja pozadina, teško.
I u ovom slučaju vrijedi poslovica “Šutnja je zlato”. Hoće li umjesto zlata biti neka druga, dugoročno isplativija mjerna jedinica za vrijednost, vidjeti će se u vrlo skoroj budućnosti.
Neka Bog blagoslovi i čuva ljude koji svih ovih dana spašavaju što se spasiti može!
Stipe Vrdoljak / Insajder.media