U svojoj kolumni Magareća klupa, Bože Krajina piše o ulaganju Vitalnog nacionalnog interesa Kluba Bošnjaka u Skupštini Hercegbosanske županije i njihovom dugogodišnjem nastojanju da potpuno izbrišu nacionalne simbole Hrvata i zaključuje:
“I tako, znam da trenutna garnitura na vlasti može biti svakakva, ali da ne zna što radi i cijeli slijed događaja i već viđeni scenarij oko simbola, to ne.”
Poštovani profesore Krajina, nikome ne treba otvarati oči jer svatko ih je otvorio onoliko koliko želi vidjeti, ali svejedno ću i Vas i županijsku javnost podsjetiti na niz događaja, koji jasno pokazuju koliko ovoj vlasti nedostaje ona istinska i prijeko potrebita domoljubna i nacionalna dimenzija.
Neću nabrajati koliko puta su povrijedili majke, očeve i djecu poginulih branitelja, nego reći da su posljednjih osam godina sve obljetnice stradanja branitelja u Domovinskom ratu, protekle bez Minute tišine u Tomislavgradskoj vijećnici, jer to nisu dozvolili vijećnici Pomaka i 90-tke.
Na žalost i našu veliku sramotu Tomislavgrad je jedina hrvatska općina, sa obje strane granice, koja se Minutom tišine nikada nije oprostila od generala Praljka, jer to nije dozvolio Vukadin, u to vrijeme Načelnik općine, njegovi i vijećnici 90-tke.
Kako opravdati njihovo besramno ponašanje, kada su spriječili Minutu tišine za Bugojanske Hrvate? Zastrašujuće je i ponižavajuće bilo slušati kada su stali na stranu Zijada Hadžića, koji se usprotivio Minuti tišine i naglasio kako je Armija BiH bila jedina legalna i regularna vojska u BiH. Tim činom abolirali su Armiju za zvjerska i mučka ubojstva pripadnika HVO-a u Bugojnu ali i prihvatili i potvrdili Muslimansku tezu o Udruženom zločinačkom poduhvatu.
Nije to posljednje poniženje domoljubnog duvanjskog puka jer nam se ponovio “Fenomen Komšić”. Na žalost i našu veliku sramotu ostati će, crvenim slovima, zapisano kako je nekad “pivano i ponosno Duvno”, jedina općina sa Hrvatskom većinom u BiH koja nije službeno proglasila Komšića “Personom non grata iliti Nepoželjnom osobom”. Više puta je išao prijedlog, ali je svaki put tu svehrvatsku inicijativu spriječio Vukadin i većina, koju kontrolira u Općinskom vijeću.
Da ne nabrajam “ljude čudnih imena” na listama Pomaka, tamo gdje uopće nema Hrvata ili osobe među nama koje su ucjenom prisilili da budu promatrači ili članovi izbornih komisija nekih tuđih političkih partija za koje nikada nisu ni čuli.
Poštovani profesore Krajina zar nije čudno da Hercegbosansku županiju zaobilaze ministri i dužnosnici iz Hrvatske i iz reda hrvatskog naroda u BiH, dok u isto vrijeme nas redovito posjećuju ministri iz reda Bošnjačkog naroda, pa čak i oni čija ministarstva nemaju nadležnost nad županijskim resorima.
Pozvati jednog GAZIJU, u liku Rame Isaka, ugostiti ga i ukazati mu ogromno poštovanje, nije ništa drugo nego ruganje i javno sramoćenje puka, a podanički mu se pokloniti kao Federalnom Ministru MUP-a, očit je primjer elementarnog nedostatka domoljubne i nacionalne dimenzije. Nitko, baš nitko, ne smije uzeti sebi za pravo, pa ni u najmanjoj mogućoj mjeri, da otvara vrata centralizaciji MUP-a.
Kao ni Prosvjete, drugog ministarstva, nad kojim isključivu nadležnost ima županijska vlada, ali nakon ustoličenja Ministra Tadića sam dragi Bog zna. Vukadin je ključni resor “izručio” liku čiji životopis ne umiruje i ne jamči ništa osim da je u rukama osobe, koju pristojni ljudi izbjegavaju i zaobilaze u širokom luku.
Općina Tomislavgrad duguje zahvalnost mnogima i neki su nas željeli pozdraviti iza govornice na Dan općine, ali čast je pripala Federalnoj Ministrici Prosvjete. Ministrica nam je, na svoj način, pojasnila kako sada kada nas je upoznala, neće nas gledati kao Indijance sa zapadnih obronaka ili Crnokošuljaše koji živoj djeci kopaju i jedu oči!”
Kako ponižavajuće!
Ali i dalje ne posustaju nego nastavljaju praviti otklon od svega nacionalnog i domoljubnog. Dok Hrvati cijelog svijeta, putem izaslanika, vijećaju u HNS-u, u isto vrijeme, par “nihilista” obraća se Bakiru Izetbegović i podanički, kao Sultana, mole da uspostavi neku novu Platformu i u zalog nude Hrvatski narod.
Što se iza svega krije ne znamo, ali njihovi postupci vonjaju, zastrašuju i upozoravaju kako su, već odavno, prešli crtu ispod koje se ne smije ići.
Did Vidurina
PS
Uzvodno od vodopada rijeke Niagare postoji mjesto koje se naziva „The point of no return“ – Točka s koje nema povratka! Postoje upozorenja da se ne ide dalje, jer ako prijeđete tu točku povratka nema. I bez obzira koliko bio jak, iskusan i snalažljiv kapetan i njegova posada, koliko moćno imali plovilo, ako prijeđete tu točku sigurno je da će završiti u provaliji sa smrtonosnim ishodom.