Ruski poraz kod Hersona i napuštanje grada potpuno su ošamutili rusku javnost te izazvali prve očite tektonske poremećaje u samom Kremlju. Nacionalistički ratnohuškački dio društva je na nogama. Dio javnosti pao je u depresiju, piše jedan od glavnih ratnih propagandista Pjotr Akopov, kao “da je sve propalo”.
Žestokih i izravnih kritika više nije lišen ni osobno Vladimir Putin, kojeg je u svojoj objavi na kanalu Telegram napao ultrakonzervativni desničarski ezoterični profašistički režimski ideolog Aleksandar Dugin – otac tzv. ruskog svijeta i “duhovni učitelj” Vladimira Putina. Ne samo da je napao Vladimira Putina nego, kako kaže ruski neovisni politolog Andrej Piontkovski, iz Duginove se objave nedvosmisleno čak može iščitati da on poziva na likvidaciju Putina, ne samo političku nego i fizičku, “ako ne popravi stvari i ne počne pobjeđivati”.
Naime, Dugin kaže: “Mi dajemo vladaru apsolutnu moć i vlast da bi nas on sve – narod, državu, ljude, građane – u kritičnom trenutku spasio.” Pa zaključuje: “Ali ako nas ne može spasiti, onda mu je namijenjena sudbina ‘kralja kiše‘!” Dugin se tu referira na poznatog škotskog antropologa Jamesa Frasera, koji u svojoj knjizi “Zlatna grana” piše kako su domoroci iz nekog plemena svom poglavici dali svu vlast da ih spasi od suše i zazove kišu, no kada to ne uspije – oni mu raspore trbuh! Analogija je tu prilično jasna, pa i Piontkovski kaže kako je Putin, prema Duginu, dobio upravo takvo “povjerenje” od suplemenika – da pobijedi u ratu. Ali, kako stvari stoje, on to možda ne može ostvariti pa ga čeka usud “kralja kiše”, kaže Piontkovski za TV postaju Unian. Dodaje kako ga nakon ovakva Duginova istupa ne bi iznenadio neki ruski von Stauffenberg.
Dugin nudi rješenje i spas od mogućeg poraza – “naš posljednji resurs je ideologija”. “Može nas spasiti samo ruska ideja. Samo ona”, piše Dugin i nastavlja da “tehnička sredstva više nisu dovoljna za pobjedu u ratu”. Prema tom vodećem ideologu ruskog velikodržavnog nacionalizma, “ruska ideologija ima odgovornost da zaštiti ruske gradove kao što su Herson, Donjeck i Simferopolj”. Dugin kaže da bi ruski poraz u ratu mogao dovesti do “nuklearnog armagedona”. “To nije izdaja, to je korak ka armagedonu. Uvjeti koje bi nam nametnuo pobjednički Zapad, ta civilizacijska Sotona, nikako nisu prihvatljivi za Moskvu. Znači, preostaje taktičko nuklearno oružje ili strateško nuklearno oružje. To jest – kraj!” apokaliptično zaključuje razočarani Putinov ideolog Dugin.
Zanimljivo je da Dugin, unatoč “posrednom” napadu na Putina, skida svaku odgovornost za povlačenje iz Hersona s generala Sergeja Surovikina, zapovjednika ruskih snaga u Ukrajini, jer, kako kaže, “on je odgovoran samo za tehničku stranu bojišta i ne odgovara za političke odluke”. Naime Dugin smatra da je napuštanje Hersona politička, a ne vojna odluka.
Doduše, nakon nekoliko je sati, očito pod pritiskom, Dugin uklonio svoj post o Putinovoj krivici za “pad Hersona”, koji je svakako indikativan – jer do sada je ruski predsjednik bio nedodirljiv unatoč rastućem nezadovoljstvu zbog neuspjeha tzv. ratne partije, kako u ruskom političkom slengu nazivaju prokremaljske pobornike totalnog rata u Ukrajini, pa i uporabe nuklearnog oružja, što zagovara, nakon Hersona, i sam Aleksandar Dugin.
I analitičari Instituta za proučavanje rata (Institute for the Study of War, ISW) smatraju da je Putinu, zbog sve teže situacije na bojištu, a pogotovo nakon povlačenja iz Hersona, inače jedinog većeg grada koji su Rusi u gotovo devet mjeseci ratovanja uspjeli zauzeti, sve teže umiriti javnost koja podržava njegovu ratnu avanturu. Naime, od njega očekuju ono što je obećao – povratak Ukrajine u ruski zagrljaj i prokremaljsku vlast u Kijevu. I neki drugi proratni propagandisti, poput Vladimira Solovjova, kipte od bijesa zbog napuštanja Hersona. Solovjov se sada zalaže za opću mobilizaciju te, kako kaže: “Vojni se vrh mora potpuno posvetiti zadanim ciljevima u Ukrajini.”
U analizi ISW-a stoji kako Duginova reakcija ne iznenađuje, nego je iskaz razočaranja koje je zahvatilo rusko društvo. “Izravna kritika Putina među ratnohuškačkom populacijom je bez presedana, а ovakav Duginov napad na Putina svjedoči o promjenama stava među nacionalističkim ideolozima”, kaže ISW.
Po njima, za Putina je nužno, pogotovo u ovom trenutku, da zadrži naklonost tog dijela kremaljske mašinerije i javnosti te je očito dao nalog da se utiša i umanji bilo kakva kritika zbog napuštanja Hersona, jer, kažu u ISW-u, evidentno je da ruski mediji uglavnom opravdavaju povlačenje iz Hersona i nastoje to predstaviti kao taktički potez ili čak iskaz “dobre volje” prema Ukrajincima.
Mnogi propagandisti uspoređuju napuštanje Hersona s Borodinskom bitkom s Napoleonom iz 1812. godine, kada je Francuzima prepuštena prazna Moskva i na kraju to nije bila pobjeda, nego početak kraja Napoleonove agresije na Rusiju. No, Herson mnogi vide kao politički, strateški, moralni i vojni Putinov poraz, te, kao i s Napoleonom, početak kraja njegove ratne avanture.
Iako kremaljski dužnosnici govore, da bi utješili i sebe i javnost, kako je “Herson unatoč napuštanju i dalje ruski grad” (Dmitrij Peskov) te da će ga “kad-tad vratiti” (vojni analitičar Ilja Kramnik), ovo je veliki udarac za Putinove ratne ambicije, ali i prva veća napuklina u monolitu njegove vladavine i u njegovom kultu ličnosti.
Putin je svjestan rizika koji mu prijeti, pa je unatoč tomu što je mjesecima najavljivao svoj dolazak na skup G20 u Indoneziju od toga odustao, kako kažu neki analitičari, vjerojatno upravo zbog poraza kod Hersona, te misli da napuštati zemlju, u ovom trenutku, nije pametno.
Dugin ga je upozorio, a podsjetimo da je još jedan njegov propagandist, Pjotr Akopov, rekao kako smatra da “Rusija nikada neće prihvatiti poraz ni kapitulantske pregovore” te nastoji smiriti situaciju šaljući “umirujuću” poruku puku – “Rusiji ne prijeti izdaja – državni poglavar Vladimir Putin nikada neće prihvatiti ‘sramotni mir‘ s Ukrajinom i Zapadom”. No, može se reći da je počelo škripiti u kremaljskom ratnom stroju.
Jutarnji.hr