Najveće greške ljudi inače prave u očaju, ali dimenzija u koju je zakoračio Semir Efendić, instalirani predsjednik Stranke za BiH, rijetko je viđena u političkoj zbilji nakrcanoj svakojakim glupostima.
Nakon što vođen prevelikom ambicijom napustio SDA, a istom jednako oslijepljen umislio da je ispod njegove časti biti obični član nekog drugog projekta, odlučio se na avanturu vraćanja u život političkog zombija, kojeg je još davno pokopao Haris Silajdžić.
Nije to nimalo lak zadatak, jer naprosto se radi o živom političkom mrtvacu, oko kojeg je okupljeni još nekoliko interesom povezanih uhljeba.
Tako bi Efendiću kao kec na desetku došla kandidatura za člana Predsjedništva BiH nekoga ko je, poput Nermina Šehovića – popularan.
A razgovor njih dvojice otprilike je tekao ovako:
Efendić: Nermine, vi ste jedna izuzetno cijenjena ličnost, mi podržavamo vaš rad i zato bi vas podržali i za člana Predsjedništva!
Šehović: Hvala vam, hvala vam što cijenite mene i podržavate moj rad. Uvijek ću se boriti za bolju BiH!
I kad jedan ne shvati nešto ozbiljno, onaj drugi to sigurno prihvati kao završenu stvar.
Bez ikakvih daljnih provjera, onih sitnica kao što je ta da li neko uopće ima pravo biti kandidat za bilo šta (a Šehović to kao policijski službenik svakako ne može biti), efendićevci iz SBIH brže bolje su podnijeli prijavu “dok se Šehović nije predomislio”.
Političkom diletantizmu tu nije bio kraj.
Politički potpuno nestabilni, nestalni i pogubljeni Efendić prijavu CIK-u podnio je bez izjava samog Šehović, koji bi prije svega prvo trebao dati otkaz u FUP-u. Sitnica koju je Efendić ‘propustio’.
Naravno, kad je došao do kraja svoj rafiniranog plana, Efendić se, kao pravi majstor iluzije i efekta, potrudio za svojevrsni vatromet.
Bombastičnu najavu pustio je u javnost preko svog omiljenog medija.
No, vrlo brzo, slično kao u poznatom romanu sarajevskog pisca, vjetrogonja Efendić postaje svjestan da dugo planirano i pričano nestaje u sekundi kao rezultat toga što je sam sebi pucao u nogu. Pucanj koji bi mogao biti za SBiH ono što su, prema legendi, drveni kolac i češnjak za zombije – konačni kraj.
Raporta.ba