Niz od sankcioniranih visokih dužnosnika u posljednjih pola godine još nije konačan. Najnoviji na toj listi su predsjednik FBiH i ministar u Vladi RS-a. Iz Hrvatske pristižu kritike njihovom strateškom paetneru – SAD-u.
Hrvatski premijer Andrej Plenković američke sankcije predsjedniku FBiH, ujedno i potpredsjedniku HDZ-a BiH, Marinku Čavari nazvao je neopravdanim, a s njim se, kako je kazao, i telefonski razgovarao.
“Rekao sam mu da Hrvatska stoji uz njega i da je ta odluka apsolutno neutemeljena i totalno bezvezna ako gledamo njezinu supstancu. Čudnovata odluka. Ne vidim što se time htjelo postići osim da mu se našteti reputacijski, što je po meni promašeno u cijelosti”, kazao je Plenković. Slično je reagiralo i hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova, kao i hrvatski predsjednik Zoran Milanović svojom, već prepoznatljivom, retorikom.
Primjerice, samo osam mjeseci prije, točnije 22. listopada prošle godine, američko veleposlanstvo u Zagrebu objavilo je da državljani RH mogu putovati u SAD bez vize putem prijave u Elektronički sustav za odobravanje putovanja (ESTA) za turistička i poslovna putovanja. Time je Hrvatska postala jedna od samo četiri europske zemlje koja je ušla u sustav Global Entry.
“Otvaramo novu stranicu u odnosima, jačamo naše partnerstvo i stvaramo preduvjete za veću gospodarsku suradnju i ulaganja. SAD je naš strateški partner”, pozdravio je tada američku odluku Plenković, navodeći da je to i veliko priznanje za Hrvatsku. Koliko hrvatski premijer riskira pogoršanje odnosa sa SAD-om kritikama američkih sankcija prema visokom dužnosniku “sestrinske stranke” u BiH?
“Hod po žici”
Prema mišljenju Davora Gjenera, političkog analitičara i politologa iz Hrvatske, vlada premijera Andreja Plenkovića je u problemima.
“Hrvatska Vlada hoda po tankoj žici, ne toliko u odnosu prema SAD-u, koliko u unutarnjim odnosima”, komentira Gjenero za Deutsche Welle.
Kakvo je to “balansiranje”, Gjenero pojašnjava: “Iako je bilo očito da premijer očekuje reakciju američke administracije prema krugu oko Čovića, posebice nakon što je srušio pregovore o izbornom zakonodavstvu koje je moderirao Mathew Palmer, jasno je da Plenković nema manevarskog prostora za frontalni sukob s Čovićem, pogotovo u uvjetima kad ga otvoreno podupire predsjednik Milanović, i kada on okuplja desne radikale i nacionaliste u hrvatskoj političkoj areni u podršci destruktivnom političkom krugu predsjednika HDZ BiH”.
Analizirajući odnose i relacije dva HDZ-a u dvije države, Gjenero ocjenjuje: “Plenkovićev cilj bila je eliminacija Čovića s jesenskih izbora i kandidiranje koncilijatnog kandidata, prihvatljivog Bošnjacima, koji bi i prema ovakvom izbornom zakonu odnio pobjedu za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Pogotovo u uvjetima pluralizacije bošnjačkog izbornog tijela, pri čemu odljev bošnjačkih glasova Željku Komšiću postaje kontraproduktivan”.
Međutim, on smatra kako hrvatski premijer Andrej Plenković “mora kritizirati uvođenje snakcija Čavari, iako je svjestan da su one opravdane”.
“Ali ne smije ostaviti manevarski prostor Milanoviću za napade na Vladu. Situacija je rizična, ali vjerojatno će ‘protesti’ Ministarstva uskoro utihnuti, a Milanović će nastaviti svoju nacionalističku politiku”, zaključuje Gjenero.
“Kamen oko vrata”
Skoro isti, stav ima i Elvir Bucalo, dugogodišnji dopisnik BHT-a iz Bruxellesa i brojnih međunarodnih medija. “Hrvatskoj politici, prije svega, hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću, kamen oko vrata je suradnja i koordinacija sa bh. HDZ-om i predsjednikom te stranke Draganom Čovićem”, kaže Bucalo za DW, pri tom navodeći i kako se mogu čuti mišljenja da je “ova priča puno šira od predsjednika FBiH Marinka Čavare i da se na tome neće završiti”.
Pri tome se on osvrće na mnoge navode kako će hrvatski premijer i predsjednik HDZ-a Hrvatske, za hrvatkog kandidata za Predsjedništvo podržati nekog drugog, umjesto Čovića.
“I to iz razloga kako bi relaksirao odnose s Bošnjacima, što je Plenkoviću i cilj, a što je manje cilj za Čovića, već samo po sebi dovoljno govori. Za vrijeme mog boravka u Bruxellesu kao dugogodišnjeg dopisnika, jako dobro sam surađivao s Plenkovićem. On racionalno razmišlja i traži rješenja. On je bio i jedan od inicijatora Mostarskog sporazuma kojeg su potpisali Čović i Izetbegović uz snažan angažman međunarodne zajednice i zahvljujući kojem su i održani izbori u Mostaru nakon dugo godina, ma što mi mislili o manjakvosti tog sporazuma”, podsjeća on.
Međutim, Bucalo se osvrće i na ulogu bošnjačke politike.
“Bošnjački korpus u nekoliko navrata dopustio je, i odgovoran je, za izbor Željka Komšića u Predsjedništvo, što je dodatno pogoršalo odnose između Hrvata i Bošnjaka, a sada bi se bošnjački glasovi trebali raspodijeliti između Bakira Izetbegovića, predsjednika SDA i Denisa Bećirevića, kandidata SDP-a, NiP-a i Naše stranke”, smatra Bucalo, znakovito zaključujući kako “Čavara nije izoliran slučaj već rezultat ili posljedica onog što još može biti”.
Zašto su uvedene sankcije za Čavaru i Šeranića?
Od početka godine do danas iz BiH je na “crnim listama” SAD-a i Velike Britanije završilo devet osoba, od kojih je osam visokih političkih dužnosnika i jedan medij.
“Marinko Čavara i Alen Šeranić slijedili su etno-nacionalističke i političke agende nauštrb demokratskih institucija i građana BiH”, pojasnio je podtajnik za borbu protiv terorizma i obavještajne financijske poslove u Ministarstvu financija SAD-a, Brian E. Nelson.
Prema objašnjenju koje je Ministarstvo dalo, predsjednik FBiH odgovoran je za predlaganje sudaca za Ustavni sud FBiH, a smatraju ga odgovornim jer, kako se navodi, odbija predložiti sudce s liste kandidata koje je dostavilo Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće zbog popune upražnjenih mjesta u sudu, čime se blokira funkcioniranje Vijeća za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa suda.
Značajna poruka u obrazloženju sankcija za predsjednika FBiH je i ta da je Čavara “stavljen na listu zbog odgovornosti za ili suučesništvo, izravno ili neizravno sudjelovanje u aktivnostima ili politikama koje podrivaju demokratske procese ili institucije na Zapadnom Balkanu”.
Također, objašnjenje sankcija za ministra Šeranića je destabilizirajuće djelovanje. Konkretno, u pojašnjenju se navodi: “…nastavio je promovirati secesionističke aktivnosti RS jer je vodio proces usvajanja Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima RS kojeg je njegovo ministarstvo uputilo Narodnoj skupštini RS na razmatranje. Ovaj zakon, koji još nije stupio na snagu, predviđa uspostavu nove agencije samo u okviru RS-a što bi poremetilo ovlaštenja državne Agencije za lijekove i medicinska sredstva”.
Bh. državni i entitetski vrh pod sankcijama
Nevjerojatna je činjenica da je državni i vrh oba entiteta u BiH pod američkim i britanskim sankcijama. Od srpskog člana Predsjedništva BiH i predsjednika SNSD-a Milorada Dodika, predsjednice Republike Srpske Željke Cvijanović i predsjednika Federacije BiH Marinka Čavare, potom sada Dodikovog savjetnika i bivšeg predsjednika Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH Milana Tegeltije, SDA-ovog izaslanika u državnom parlamentu Asima Sarajlića, bivše glavne državne tužiteljice Gordane Tadić, Alternativne TV itd.
Na ‘američkoj crnoj listi’ već od prije su i SNSD-ovac Nikola Špirić, aktualni dopredsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, SDA-ov parlamentarac i bivši tajnik te stranke Amir Zukić. Većina njih još uvijek su na svojim dužnostima, a bh pravosuđe nije reagiralo na američke poteze.
No, nakon prvobitne reakcije, hrvatski premijer vratio se ustaljenim socijalno-ekonomsko-političkim problemima – “hodu po žici”, ali i s “kamenom oko vrata”. Američka administracija rekla je svoje. Ili, kako Bucalo zaključuje, kada je u pitanju BiH, tu će se još toga imati za reći.
dw.com