Ministar Ante Tadić, široj javnosti poznat kao entuzijast za lingvističku pravdu koji je uveo srpski jezik u škole Hercegbosanske županije, ovih je dana viđen u Vatikanu, “domoljubno” ogrnut hrvatskim zastavom, poput spasitelja koji je zamijenio križ simbolima svoje političke karijere. Njegova pojava u svetom gradu izazvala je više nelagode nego ponosa: kontrast između simbola univerzalnog morala i čovjeka poznatog po vrlo ružnim zemaljskim sklonostima , otimanjima, kupoprodajama i izbornim marifetlucima, nije mogao biti oštriji. I licemjerniji.
Tadić, čiji se potpis više puta našao na papirima sumnjivog porijekla vlasništva, najčešće tuđe, a naročito srpske zemlje, danas pozira ispred bazilike kao da je osobno doprinio pisanju Novog zavjeta. Njegove afere oko dopisnih glasova na izborima, koje više podsjećaju na loto-kuglice nego na demokratski proces, sada se umotavaju u zastavu pod kojom se, valjda, pere sve. Pa i namještanje stipendije kćeri Ivana Vukadina.
Simbolika je jasna: domoljublje na izvoz, moral na čekanju, a Vatikanski trg – savršena pozornica za politički marketing. Jer ako se grijeh može pretvoriti u PR, a otimačina u diplomaciju, onda Tadić ne hodočasti, on širi svoju “vrlinu”.
A po povratku u Tomislavgrad, ministar će, osim neugodnih pogleda, dočekati i novu Škodu, savršenu za obilazak notarskih ureda i tuđih međa. Jer neki se s hodočašća vrate s mirom u duši, a neki s registracijskim papirom i punim rezervoarom.
Škoda koja je kupljena za Tadića plaćena je “tričavih” 65.000 konvertibilnih maraka.
Sada Tadić i Buntić mogu nastaviti “ŠKODITI” žiteljima Hercegbosanske županije! Naravno, o trošku upravo tih žitelja!!!
Ivanka Galić / Insajder.media