17.10. – Ponedjeljak
Nikoga ne zanima što država broji i što još nije izabrala. Birači se ponašaju kao da ih olovka nikad nije izdala a ljudi s glasačkih listića kao da je sve prošlo glatko i kao da, umjesto šarenih laža, imaju čarobne štapiće za ovu začaranu zemlju.
Poraženih nema. Svi su za sebe pobijedili. Naravno, politika se ovdje i vodi zbog sebe tuđim novcem.
U zemlji kojoj brojke i brojanje nisu jača strana, sve više poslodavaca traži stranu radu snagu. Domaća snaga nema snage i postaje nekome drugom strana radna snaga.
18.10. – Utorak
Još uvijek se broji. Ni 15 dana nije dovoljno da se prebroji volja birača i trpanje stranačke vojske. Bez obzira na to, svi će imati obraza pljuckati u mikrofone kako su zahvalni što su im glasači dali povjerenje.
Javnost u BiH zabrinuta je zbog navodnog drogiranja srbijanskog ministra. Dužnosnici u BiH mogu biti navučeni na što god hoće – nitko im neće zamjeriti niti ih itko može povući na ostavke. Vlast je ipak najveća droga.
Fadil Novalić, kad ne kupuje javnost poticajima pred izbore i kad se ne bavi obranom na sudu, bavi se igranjem brojkama. Tako je ukrivo zakopčani čovjek prosuo nekoliko godina za koliko bi trebao biti dovršen koridor Vc. Čini se kako bi Fadil najradije ostao brojati federalne dane.
Skandal je, ispalo je u zemlji koja je i sama skandal, to što je hrvatski premijer priznao kako je utjecao na odluke visokog predstavnika oko izbornog zakona. Kao da se nad zemljom nesposobnom da vlada sama sobom nije odvijalo stotine drugih utjecaja i natezanja onih koji imaju svoje interese u neinteresantnoj zemlji.
Pobrinula se Hrvatska da se ublaži loš položaj Hrvata i da im se zamaže oči. Ono za što su se drugi pobrinuli, a šute, nitko ne spominje.
19.10. – Srijeda
Ako je netko zaboravio, država još uvijek broji i nema rezultate općih izbora.
Neke stvari se pomjeraju. Zavrnute ruke rađaju plodom pa su imenovani suci Ustavnog suda, a iz Europe dolaze glasovi kako se nadaju da će se vlast brzo formirati. Samo da ne bude brzinom brojanja.
Hrvati u BiH osnivaju novu stranku. Nezadovoljni su u Rami, kažu, HDZ-ovima iako se prije nekoliko dana uskrsnula ‘devedesetka’ pohvalila kako je baš razvalila u svojoj nekadašnjoj utvrdi.
Svijet, koji je pogubio sve kompase, zabavlja se pomalo i analizama scenarija neke nove pucnjave u BiH. Kod nas se na to odmahuje rukom. Sve dok, nažalost, ne zamahnu malo veći, a mi se, uvijek puni ljubavi, zamrzimo i krenemo mahati jedni prema drugima.
20.10. – Četvrtak
Država se pohvalila izbrojanim glasovima za Predsjedništvo BiH. To ionako znamo. Ostalo država još uvijek broji.
Neće se poništiti izbori za predsjednika Republike Srpske. No, ništa ne može poništiti dojam da je država još jednom pala na ispitu i da su od države jači stranački interesi koji su trpali i u glasačke kutije i u zdrav mozak.
Zaboravljeni čovjek, koji je zaboravljenim srednjacima pokazivao građanima ove zemlje u što se pretvore pohlepni bogovi, ponovno će zabavljati bh pravosuđe. Kemal Čaušević, koji se rugao i nama i državi, dobio je veću zatvorsku kaznu ali i priliku da na ponovnom suđenju dokaže da nije prao novac. Naravno, oni koji pljačkaju ovu državu, zaslužuju pravično suđenje, ali se čini da ga zaslužuju više nego što građani mogu očekivati pravičnu državu.
Ni studenti ne mogu očekivati puno od ove zemlje. Dok u Mostaru još traje muk zbog visokih školarina, Federacija se pobrinula i dala studentima koje subvencionira, 30 KM više. Studenti nemaju pojma koliko je Vlada sebi dala. Zbog toga bunt nitko ne očekuje.
Zato su najavljeni prosvjedi, umjesto protiv skupog života, protiv suživota. Ne smije se, kažu organizatori, čiji poziv na prosvjede graniči s pozivom na mržnju, ”dušmanima” dati da jednako vladaju ovom zemljom. Oni koji prate suživot i mahanje stisnutim šakama, odmahuju.
21.10. – Petak
Država još uvijek broji a ljudi su zaboravili i da su birali. Iz medija se cijede iste face koje govore o budućnosti ove zemlje. Dragan Čović, čelnik HDZ-a BiH, rekao je da su u toj stranci prezadovoljni izborima. Dakle, zadovoljstvo je i izgubiti. Ne govori se o manjem broju glasova, ali se galami kako je hrvatsko pitanje skoro pa gotovo. Gotovi su skoro i Hrvati u BiH.
S druge strane, prvi u Srba, Milorad Dodik, prijeti prosvjedima. Dodik je tako i krenuo u veliku političku karijeru.
Sapunica u Mostaru privodi se kraju. Bijeli balončići pušteni su iz Ministarstva unutarnjih poslova – imena ravnatelja policije i njegova zamjenika poslani su na potvrdu Vladi. Tako će ljudi na odlasku amenovati one koji će ostati i uz silne balončiće pokušati opravdati tvrdnje da će sve biti drugačije kad se ravnatelj u policiji pojavi.
BiH je prodala tonu zlata. Država nam to nikad ne bi rekla. Netko je u Centralnoj banci imao malo duži jezik pa je sve završilo u medijima. A onda je direktor morao potvrditi. Tako, naime, radi ozbiljna država s imovinom svojih građana.
22.10. – Subota
Država je izbrojala ali nije sve. I nitko ne zna kada će. Stotine prijava za prevare na izborima, ozbiljne optužbe o trpanju glasova koji su toliko natrpani da su ugrozili trpače i posvađali ljude u strankama ne znače ništa. Bit će kako oni zamisle, ne kako ljudi zaokruže.
Milorad Dodik poziva građane na prosvjede i mahanje zastavama. Novčanike na prosvjed ne treba nositi.
Bakir Izetbegović je utihnuo. Za njega su stvari odbrojene.
23.10. – Nedjelja
Država još broji.
Smijemo se zastavi Crne Gore koja je izvješena na metli. A mi, ni zastave koja nešto znači, ni metle…
Berislav Jurič / Bljesak.info