U moru informacija, prijedloga, pokušaja izmjena Izbornog zakona u BiH koji je apsolutno nužan, među mnogima koji iznose svoje prijedloge, ideje, stavove,…, iz samo njemu znanih razloga o svemu se gostujući na FTV oglasio i Marko Tokić. Kako se slavodobitno predstavio na početku emisije, “Predsjednik hrvatske Samouprave”. Za mlađe čitatelje i one slabijeg pamćenja, spomenuta samouprava je bila jedan od zadnjih čavala u lijesu opstanka Hrvata u BiH, napose u Federaciji BiH. Zašto? Argumentirano ćemo dokazati u nastavku teksta.
Tko je doc.dr.sc. Marko Tokić?
Službeni životopis Marka Tokića je vrlo oskudan. Sve što se može pronaći su generalije, od mjesta i godine rođenja te završenog školovanja.
“Rođen je 1958. godine, osnovnu školu završio u rodnoj Kongori, a Srednju tehničku školu u Zadru te stekao zvanje strojarskog tehničara. Filozofski fakultet je završio u Zadru i stekao zvanje profesora hrvatskog jezika i književnosti. Završio je poslijediplomski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je obranio magistarski rad na temu Usmena književnost duvanjskog područja, i stekao zvanje magistra znanosti. Doktorski rad s temom Metodički pristup pripovjednoj prozi Stjepana Čuića obranio je 2013. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. U zvanje docenta izabran je 2014. godine. Zaposlen je na Filozofskom fakultetu i FPMOZ-u Sveučilišta u Mostaru gdje predaje kolegije iz metodike hrvatskog jezika i književnosti.” (preuzeto sa službene stranice ff.sum.ba)
Slučajno ili ne, nije navedeno koje godine je završio Filozofski fakultet u Zadru kao i poslijediplomski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, dok je 2013. godina označena kao ona kad je obranio doktorat. Znači doktorirao je sa 55 godina života. Zašto nisu navedene godine kad je završio fakultet i poslijediplomski studij, ostaje nejasno. Očito je da mu se nije žurilo, jer za znanost nikad nije kasno.
O Tokićevoj političkoj karijeri informacije su još oskudnije. Ono što se zna da je brat Mije Tokića, prvog predsjednika HDZ BiH Tomislavgrad i dugogodišnjeg visokog dužnosnika spomenute stranke na svim razinama vlasti u Federaciji BiH. Ono što se zna je da je Marko Tokić neposredno nakon rata postavljen za Glavnog tajnika HDZ BiH, i da od tada više vremena provodi u Mostaru nego u svom rodnom kraju.
Šta je Marko Tokić učinio za hrvatski narod kroz svoje političko djelovanje?
Bolji poznavatelji Marka Tokića su složni u ocjeni da on, za hrvatski narod, nije učinio ama baš ništa.
Početkom Domovinskog rata je mobiliziran u topništvo HVO Tomislavgrad u kojem je proveo svega mjesec dana. Uvidjevši da rat nije filozofija, preko brata koji je tada bio prvi čovjek općine Tomislavgrad, počinje raditi za TRN (Tomislavgradske ratne novine), a nakon toga i na Radiju Tomislavgrad. I dok su Hrvati Herceg-Bosne ginuli, krvarili i branili svoj narod diljem BiH, Marko Tokić je kao čovjek u najboljim godinama svoje domoljublje i hrvatstvo odlučio dokazivati u toplim uredima a ne na prvim crtama bojišnice. Kao uostalom i mnoge, danas “ugledne” Hrvatine. I dobro, svatko je imao pravo na izbor. Ali kad se slušaju i gledaju Tokićevi istupi u medijima, ispada da je popio svu pamet ovoga svijeta i da je nečim zadužio svoj narod. Međutim, činjenice i djela koja je u najpresudnijim godinama za opstanak Hrvata u BiH ostavio “iza sebe”, u najmanju ruku bi mu trebala signalizirati da se poklopi ušima i nastavi prodavati maglu studentima. Jer radi se o mladim ljudima koji nisu bili niti rođeni u vrijeme kad se Marko Tokić “nesebično davao i izgarao” za hrvatski narod i nacionalne interese Hrvata u BiH.
Predsjednik Hrvatske samouprave “zaboravlja” da je uništio hrvatsku vojnu komponentu u tadašnjoj Vojsci FBiH!?
2000.godine HDZ BiH predvođen tadašnjim predsjednikom stranke Antom Jelavićem, uz pomoć većine hrvatskih stranaka u BiH, utemeljuje Hrvatski narodni sabor (HNS) koji je, kao i danas, ostao običan “smokvin list” i paravan za autokraciju i bezočnu pljačku koju provodi vrlo uzak krug ljudi i njihovih poslušnika. Bez obzira što je Jelavić tada izjavio da je Federacija BiH mrtva i da je HNS vrhovno tijelo za Hrvate u BiH, odluke ovog Sabora u konačnici su ostale bez ikakvih vidljivih posljedica. HNS je prema riječima čelnika HDZ BiH, trebao na teritoriju Federacije BiH obnašati zakonodavnu vlast umjesto Federalnog parlamenta, ali od toga nije bilo ništa. Na kraju je HNS, u biti, samo zauzimao političke stavove o aktualnim političkim prilikama i pitanjima, te se pretvorio u upravo onakvo tijelo kakvim su ga okarakterizirali predstavnici međunarodne zajednice – debatni klub.
Svoje neslaganje s novom vlašću u Federaciji BiH (tzv. Alijanse za promjene) i BiH, HDZ je samo prividno demonstrirao i napuštanje institucija. Proglasivši Samoupravu 3. ožujka 2001., HNS je formirao i Međužupanijsko i međuopćinsko vijeće koje je trebalo funkcionirati kao Vlada samouprave. Za predsjednika Samouprave izabran je dokazani “domoljub” Marko Tokić. Vijeće je, tada, ultimativno najavilo da će na teritoriju Samouprave preuzeti sve ovlasti Federacije BiH. Ono ipak nije donijelo niti jednu bitnu odluku. Prvobitna ambicija bila je i da Vijeće preuzme i carine i poreze, a bilo je pokušaja da se uspostavi i posebni platni promet na području Samouprave. Od toga nije bilo ništa tako da je Vijeće funkcioniralo kao nekakav koordinacijski tim bez ikakvog utjecaja i poslužilo je, pokazalo se, isključivo za prikrivanje kriminala.
Jedino “postignuće” ove avanture od strane Tokića i njemu sličnih, za posljedicu je imalo činjenicu da je oko 4.000 vojnika HVO iz vojne sastavnice Vojske FBiH, ostalo na cesti i bez egzistencije. Kad tome dodamo i njihove obitelji možemo slobodno ustvrditi da je najmanje 15.000 Hrvata ostalo bez kruha. Od tada počinje potpuni raspad hrvatske političke vizije. Jako bitno je podsjetiti “zaboravnog” Tokića da su između ostalih i on (sve do proglašenja Samouprave za koju je i on znao da je obično mazanje očiju) i HDZ BiH upravo pripadnike HVO koristili u svrhu izbornog inženjeringa. Pa su, tada Glavni tajnik HDZ BiH, Tokić i njegova klika organizirali autobuse koji su na glasovanje vozili vojnike da glasaju u nekoliko općina u samo jednom danu, u Stolac, Livno, Ramu,…! I uopće nije opravdanje ako je to činila i “suprotna strana”, jer se time samo prividno stvarao “balans” i HDZ BiH na taj način održavao na vlasti. Naravno, Tokić je “zaboravio” i činjenicu da su prigodom poziva pripadnicima HVO da napuste vojarne, istima obećali da će im Samouprava nastaviti isplaćivati plaće, doprinose i sva prava koja proizilaze iz radnog odnosa koja su imali i u Vojsci FBiH. Isplatili su ljudima samo dva puta po 500 KM, koje su prethodno reketom i ucjenom uzeli od poduzetnika u Hercegovini i Središnjoj Bosni. Kad su uvidjeli da je nemoguće održati obećanje vojnicima čak su po svim općinama gdje su Hrvati većina, oformili “timove za miniranje” i jasno označili kojem sve poduzetniku se treba minirati kuća, zapaliti vozilo i sl.
Kad su nesuđeni “mineri” shvatili da bi im se ta budalaština mogla vratiti kao bumerang i obiti o glavu, mnogi od njih su odbili poslušnost i taj scenarij se (na sreću) nije dogodio.
Na kraju, nakon što su ih vođe Samouprave ponizili, izmanipulirali i prodali, tadašnji ministar financija Nikola Grabovac je iznašao mogućnost da se svima koji nisu željeli ostati u vojsci, isplati otpremnina u iznosu od po 10.000 KM.
Ljudi koji su praktički ostali na ulici i svoje živote morali početi ispočetka, niti dan danas ne znaju da su neki od vodećih ljudi Samouprave a koji su bili pripadnici Vojske FBiH, samo par mjeseci nakon proglašenja iste, u tajnosti otišli u Sarajevo i potpisali nove Ugovore o profesionalnom angažmanu (nastavak onih od prije Samouprave). I to Tokić “zaboravlja”.
Zašto “domoljub” Tokić ne kritizira vlast Platforme na razini Hercegbosanske županije, da nije u pitanju možda neki osobni interes?
Stalno u TV emisiji Mreža na FTV, Tokić se “hvatao” za tzv. Alijansu i Platformu. Pri tome (opet) zaboravljajući da od uspostave Federacije BiH, znači punih 27 godina, partija od koje se itekako osobno okoristio na vlasti nije bila samo 7 godina. Ispada da su ostalih 20 godina Hrvatima u BiH tekli med i mlijeko. Ako u obzir uzmemo samo famoznu Samoupravu, od nje veće izdaje i prodaje hrvatskih nacionalnih interesa nije bilo. Uopće nas ne zanima Alijansa a niti Platforma. No, Tokić se na izborima pojavljivao kao kandidat do vremena dok se na izborima manipuliralo glasovima kao nikada do sada. Evo, neka bude kandidat bilo gdje pa da vidi koliko će glasova dobiti i koliko ga narod poštuje, cijeni i vjeruje mu. Ali neće. Zašto?
Neće iz razloga jer je itekako involviran u političko dekonstituiranje Hrvata u Hercegbosanskoj županiji u kojoj su na vlasti “odmetnici” iz HDZ BiH u koaliciji sa Srbima, Bošnjacima i jednim Hrvatom koji je član SDP BiH. Tokić svoju svesrdnu pomoć daje preko zastupnika u županijskoj skupštini Krešimira Tabaka, člana tragikomične stranke/udruge “Hrvatska zvona” kojoj je na čelu upravo Tokić. Zanimljivo, i Krešimir Tabak je uposlen na istom fakultetu kao i Tokić. Slučajno? Definitivno ne.
Trenutna vlast u Hercegbosanskoj županiji je nešto najgore što se do sada dogodilo na područjima sa hrvatskom većinom. Na stranu to što su se “sedmorica veličanstvenih” (na čelu sa Ivanom Vukadinom za koga se bez HDZ BiH i Dragana Čovića nikada ne bi čulo niti da postoji) odmetnulo i ukralo mandate stranci na čijim su listama bili. Na stranu i to što taj čin pravdaju borbom za interese pučanstva u županiji, iako da nisu bili na listi HDZ BiH zgradu skupštine bi mogli vidjeti samo prolazeći vozilima pored nje, potpuno je jasno da se radi o klasičnoj borbi za sinekure, moć i novac. Od HE Buško jezero, Šuma HBŽ, vjetroparkova, pa sve do najnovije akvizicije sa Kinezima vezane za energetska ulaganja (preko kojih Rusi definitivno ubacuju svoj krvavi novac), a iza koje stoje upravo Ivan Vukadin i aktualna županijska vlast. U kojoj i Tokić, sve su prilike, traži svoj dio “kolača”.
Kako bilo, činjenicu da Tokić okreće leđa Draganu Čoviću i HDZ BiH, sa Bošnjacima i Srbima održava većinu Vukadinu u Skupštini HBŽ, jasan je znak da će predstojeći izbori biti i više nego zanimljivi. Poglavito u Hercegbosanskoj županiji, gdje će se voditi borba između pro-rusko-kineskog lobija i sa druge strane ljudi kojima je dobrobit žitelja županije na prvom mjestu.
A Tokić kad najavljuje “belaj” nakon izbora valjda misli na to da će (za razliku od vremena Domovinskog rata) u tom novom “belaju”, uzeti pušku i ići na prvu crtu bojišnice. Skupa sa svim onim uhljebima i dragovoljnim darivateljima tuđe krvi, koji su svoje domoljublje i predobro unovčili, dok su istinski branitelji ostavljali svoje živote i zdravlja po bojišnicama.
Pa eto Tokiću, “bujrum”!
Stipe Krišto / Insajder.Media