Site icon Insajder.media

Komšić se u Večernjaku okomio na Izetbegovića

FOTO: Samır Jordamovıc - Anadolu Agency

Ivo Komšić, član ratnog Predsjedništva i učesnik mirovnih pregovora 90-ih godina razgovarao je s novinarom Večernjeg lista Denisom Romcem. Profesor Komšić iznio je svoje viđenje uzroka aktuelne situacije u BiH, kao i svoje prijedloge rješenja bosanskohercegovačkog gordijskog čvora.

Komentarisao je optužbe na račun visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, kao i nedavne demonstracije u Sarajevu koje su, prema njegovim riječima, preuzele političke partije. Komšić smatra da se radi o potpuno pogrešnoj reakciji koja se izjednačila s Dodikovim nastojanjem da se uredu Visokog predstavnika stvori nepodnošljivo okruženje i otkaže gostoprimstvo.

“To Dodik ponavlja godinama, čak je imao i Čovićevu podršku za to, a sada su se i tzv. patriotske stranke tome priklonile. Danas su protiv Visokog predstavnika samo oni koji ne žele dobro našoj zemlji, koji žele čist prostor za svoje sukobe i podjele, koji žele od međunarodne zajednice skriti svoju razaračku politiku. Visoki predstavnik je pravi glasnogovornik građana naše zemlje, on jedini ima priliku reći istinu o stanju u našoj zemlji u međunarodnim institucijama. Građani su spontano izašli na prosvjede, iz zabrinutosti za svoju budućnost, za svoj status u izborima, a onda su skup preuzele političke partije i usmjerile ga u suprotnom pavcu”, rekao je Ivo Komšić te dodaje da ga je iznenadila žestina netrpeljivosti prema Visokom predstavniku.

“Nedopustivo je njega izjednačavati s ratnim zločincima Mladićem i Karadžićem, ponižavati ga i blatiti bez ikakvog razloga. On je bio najavio mjere kojima će deblokirati funkcioniranje Federacije BiH, izborni proces učiniti transparentnijim, onemogućiti zloupotrebu nacionalnog izjašnjavanja dužnosnika koji zauzimaju javne funkcije i provesti Odluku Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić. Sve je to u interesu naše zemlje i njenih građana. Tko to ne bi pozdravio? S druge strane, bilo je za očekivati da će se u jednom trenutku izliti gnjev prema Hrvatima jer dugo traje omalovažavanje i nepoštivanje naše države od strane vladajuće i nevladajuće politike iz Hrvatske i iz krugova oko Čovićevog HNS-a. Međutim, ovo nije bio ni način ni vrijeme ni mjesto za to. Hrvati su samo dodani uz Visokog predstavnika. Nemoć pred Plenkovićevim lobiranjem u EU u korist HDZ-a i zavist prema Hrvatskoj se ispoljila kao netrpeljivost i neprijateljstvo prema narodu s kojim se živi i koji je uz to, kako ste rekli, najmalobrojniji. Bilo je dosta sudionika na tom skupu, iz raznih društvenih i političkih struktura, ali se nisu ogradili od toga. Dobija se dojam da je to opće stanje svijesti kod Bošnjaka iako u narodu ne postoji takvo raspoloženje. Srećem te ljude svakodnevno, uglavnom su zgroženi i pomalo u strahu. Čak i obični ljudi bolje razumiju potrebu zajedničkog života od vladajuće politike, bolje razumiju značaj hrvatskog naroda u BiH za državu”, rekao je Ivo Komšić u razgovou objavljenom u Obzoru Večernjeg lista.

“Bez Hrvata srednje Bosne država bi se raspala”

Komentarisao je i izjave Bakira Izetbegovića, predsjednika SDA o prebrojavanju. Smatra da je Izetbegović izvršio „prebrojavanje“ u pogrešnom trenutku, u kontekstu izmjena Izbornog zakona i dosta zaoštrene međunacionalne politike.

“Ta se njegova izjava, dakle, odnosila na Hrvate i to neselektivno. To nije upućeno HDZ-u nego svima nama. Hrvati su označeni kao neprijateljska kategorija, a kada se dođe do kategorija znači da se radi o globalnoj politici, o globalnom projektu kojemu su Hrvati kao narod na putu”, smatra Komšić.

On objašnjava da je „prebrojavanje“ 1992. godine bilo u funkciji obrane države od agresije, te da je to „prebrojavanje“ faktički bila organizacija obrane i nije bilo jednonacionalno. Njega je, podsjeća Komšić, izvršio tadašnji ministar obrane Republike BiH Jerko Doko zajedno s generalima Efendićem, Šiberom i Divjakom.

“Specijalne policijske snage je „prebrojao“ Dragan Vikić. To „prebrojavanje“ je bilo veoma značajno jer je zaustavilo prve agresivne napde na državu i dalo do znanja da će se država braniti. Predsjedništvo kao vrhovna vojna komanda bilo je multietničko. Bakirovo „prebrojavanje“ je jednonacionalno, to je valjda neka bošnjačka vojska u koju se uzda. Ono nije obrambeno kao što je bilo 1992. godine, ono je prijeteće i precizno usmjereno na Hrvate. To je problem. Želim dodati i to da je svako prebrojavanje danas i nepotrebno i opasno. Brojevi ne mogu biti osnova političke strategije. Jedan narod može biti većina na lokalnoj razini ali manjina u regiji, većina u regiji i manjina u široj regiji, većina u državi manjina u Evropi. Svi smo u nekom okruženju i ako ga učinimo neprijateljskim onda smo gubitnici”, rekao je profesor sociologije.

Na pitanje novinara Večernjeg lista da prokomentariše poruke sa demonstracija o tome da Hrvati mogu stati u dva vagona, Komšić kaže da ove prijetnje treba shvatiti ozbiljno.

“Ne mislim da se mogu ostvariti silom, ali mogu dugoročno mirnim sredstvima. Moguće je Hrvatima na koje se ove prijetnje odnose stvoriti nepodnošljive uvjete za život tako da će sami „iscuriti“ iz područja u kojima žive. To se ne može dogoditi Hrvatima Hercegovine ili Odžaka i Orašja gdje čine više od 90 posto stanovništva ali može Hrvatima srednje Bosne. Srednja Bosna jedino je multietničko područje u BiH u kome Hrvati žive zajedno s Bošnjacima. Moja je teza još iz rata da je srednja Bosna ključ opstanka BiH i tako mislim danas. Bez Hrvata srednje Bosne naša država bi se raspala. Mi smo njeni čuvari bili vjekovima zajedno s našim fratrima i danas smo i egzistencijalno i mentalno vezani za nju. BiH je vjekovima opstajala u trokutu tri samostana: Kraljeva Sutjeska, Fojnica, Kreševo. S te ravni narod se proširio na šire područje. Srednja Bosna je lakmus papir našeg patriotizma. Tko žrtvuje to područje žrtvovao je državu”, rekao je Komšić.

Izborni zakon

Ustavni sud BiH razriješio je spornu odredbu u Izbornom zakonu koja je propisivala izbor delegata iz kantonalnih skupština u Dom naroda Federacije, kaže Komšić.

“Zakon je omogućavao izbor tih delegata a da nemaju izborni legitimitet i omogućavao je manipulaciju da se neki Bošnjak proglasi Hrvatom i zauzme njegovo mjesto u Domu naroda. Ova odluka nije provedena iako HDZ i SDA u Federaciji imaju većinu u parlamentu i mogli su je davno provesti. Čović se nije time zadovoljio, on je proširio zahtjev da niti jedan narod ne može imati delegate u Domu naroda Federacije ukoliko ga nema 5,8 posto u strukturi stanovništva kantona iz koga se bira. To je Čovićev pristup tom problemu i njegov izlaz iz te „perverzne situacije“. Međutim, time se cijela područja u kojima su Hrvati manjina isključuju iz zakonodavne vlasti države. I da stvar bude gora, Čović je to u svojim aktuelnim prijedlozima suzio na tri kantona koja on drži pod kontrolom. Tako glasovi Hrvata s cijelog područja Federacije ne bi vrijedili jednako. To je antihrvatski pristup ovome problemu”, rekao je.

Profesor Ivo Komšić pojašnjava da se svaki pokušaj rješavanja nacionalnog statusa naroda u BiH vezuje za Tuđmanovu politiku koja je doživjela debakl i koja je osuđena u Haškom sudu kao zločinačka. To je, smatra Komšić, politička osnova Bošnjacima kao žrtvama rata da do tančina procjenjuju nacionalnu hrvatsku politiku i da se suprotstave svemu što upućuje na ponavljanje prošlosti.

“Ako sada uzmemo u obzir političku retoriku najviših dužnosnika Hrvatske, sve uvrede na račun Bošnjaka, nepriznavanje presuda Haškog suda, slavljenje osuđenih ratnih zločnaca kao narodnih heroja, razumljiva je bošnjačka bojazan i osjetljivost. U takvom političkom ambijentu negativno se reagira i na najdobronamjernije pokušaje iznalaženja rješenja koja će Hrvate osloboditi straha za opstanak i od majorizacije. Huškačka retorika samo pojačava taj strah. Treba nuditi rješenja a ne prijetnje. Postoje modeli kojima se ovi problemi mogu riješiti, koji mogu riješiti ovaj spor između građanskog i nacionalnog legitimiteta. Međutim, postoji nešto što se mora pretpostaviti, a to je lojalnost državi. Prethodno moramo odgovoriti jesmo li za ovu državu, onakvu kakvu su njeni građani izabrali na referendumu 1992. godine. Ako smo „za“ onda je trebamo urediti da bude po mjeri svih koji u njoj žive”, komentarisao je Komšić.

Dodaje da ako ispravno identificiramo problem bez politizacije onda su rješenja moguća. On rješenje vidi u paralelnoj legitimirajućoj osnovi – građanskoj i nacionalnoj.

“HDZ taj problem rješava etničkom izbornom jedinicom koja je faktički uvod u treći entitet i podjelu države. S druge strane, tzv. multietničke stranke i SDA nude model građanskog legitimiranja. To su aktuelni prijedlozi na kojima se konfrontiraju politike. Ovaj spor se ne može prevladati rješenjima koja se isključuju. Rješenje vidim u modelu koji ne bi bio isključiv, koji bi široku legitimirajuću građansku osnovu postavio i kao legitimirajuću nacionalnu osnovu”, rekao je.

O nacionalizmima

Prema Komšićevoj analizi, građanske stranke nisu odlučne napraviti iskorak u skladu sa svojom proklamiranom političkom misijom. One, kaže, nisu uvjerljive u svom građanskom opredjeljenju tako da im je ideju građanstva prisvojio Bakir Izetbegović.

“Nisu u stanju napraviti distancu prema njemu, i to jasnu i nedvosmislenu iako im je on izašao, da tako kažem, na crtu bojišnice. Da bi uistinu bile građanske, ono što o sebi tvrde, moraju to potvrditi praktično – politika se osvjedočuje u praktičnoj djelatnosti, ne u verbalizmu. One godinama kao multietničke stranke nisu u stanju preko svojih izbornih lista ponuditi zastupnike u zakonodavna tijela ravnopravno iz sva tri naroda i ostalih. To onda ima za posljedicu da kantonalne skupštine ostanu bez Hrvata, Srba i ostalih, a Čoviću opravdava zahtjev da ta prazna mjesto popuni iz većinskih hrvatskih kantona. Potvrda njihovog „građanstva“ je i to što su predsjednici tih stranaka godinama Bošnjaci kao da nema drugih sposobnih za te funkcije. U građanskim strankama to bi trebala biti statutarna odredba. Sve to upućuje da treba biti oprezan s pojmom „građanski“. Ako sada „bošnjačku politiku“ promatramo kroz SDA i Bakira Izetbegovića, što i nije ispravno jer niti stranka niti on imaju puni legitimitet naroda, onda je razumljivo to produbljivanje našeg apsurdnog i destabilizirajućeg stanja. Bakir je jednostavno prisvojio građansku ideju i njome se zaogrnuo kako bi skrio svoj nacionalizam. Skrivanje je njegova politička strategija”, pojašnjava Komšić.

Prema Komšićevom mišljenju, Bakir Izetbegović kada govori o građanskom društvu, on građane BiH dijeli na one prvog, drugog i trećeg reda.

“Građani prvog reda su Bošnjaci koji dolaze u džamiju, koji su dakle prije svega vjernici, koji su, po njemu, stup države i garanti njene sigurnosti i stabilnosti. Be-ha građani drugog reda su Bošnjaci koji ne idu u džamiju, ali su ipak Bošnjaci, na njih se računa, neće ni oni izdati državu. Građani tećeg reda su Hrvati i Srbi koji žive s Bošnjacima i koji su također lojalni državi. On, dakle, uopće ne shvaća da su građni po definiciji slobodni ljudi jednaki međusobno i jednaki pred zakonom. On također ne shvaća da vjerska pripadnost nije nužno državotvornost. Patriotizam je politička identifikacija a ne vjerska. Bakirovo građanstvo je prikriveni klerikalizam. Druga njegova skrivalica je u tome što nikada, šahovski kazano, ne igra bijelim figurama, uvijek crnim, uvijek ima potez kao drugi. Dodik i Čović uvijek vuku prvi potez i očekuju prednost prvog poteza. Dodikov nacionalizam je otkriven, to je otvoreni secesionizam. On želi osamostaliti Republiku Srpsku pa što god s njom bilo u budućnosti. Zadnje desetljeće taj secesionizam je u funkciji i ruskih interesa na Balkanu i u BiH. Čovićev nacionalizam koji se podržava s Dodikovim je separatizam, on je autonomaški, on želi treći entitet i u njemu apsolutnu vlast kako bi zaštitio svoje osobne interese i interese ljudi oko njega. On nije glup, zna da ne može obnoviti „Herceg-Bosnu“ i pripojiti je Hrvatskoj, to nije uspio ni Tuđman ratom. Bakirov nacionalizam je hinjeni, on igra na kartu da mu drugi ostvari ono što želi. On uvijek skriva od javnosti ono što dogovori sa svojim političkim partnerima. Pristaje na njihove nacionalizme jer je u njih ugrađen i njegov”, rekao je Ivo Komšić.

Cijeli razgovor s Ivom Komšićem objavljen je u hrvatskom izdanju Večernjeg lista.

Exit mobile version