Višak privatnog kapitala, manjak kapaciteta javne uprave i njena osjetljivost na nepotizam, od lokalnog do državnog nivoa, u kombinaciji s dinamičnim svjetskim geopolitičkim procesima i inflacijom, rezultiraju cikličnom euforijom investiranja u Hercegovini u određene projekte koji obećavaju brz povrat uloženog.
Ranije je ova regija svjedočila eksploziji uzgoja smilja koja je neslavno završila. Sad je, očigledno, na red došla proizvodnja solarne energije.
Zelena transformacija evropskih društava ima za cilj dekarbonizaciju proizvodnje električne energije kroz ulaganje u obnovljive izvore. To je i jedan od uslova za članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji. Međutim, na Balkanu, a posebno u Bosni i Hercegovini, ovaj pozitivni koncept je otišao u svoju suštu suprotnost kroz nekontrolisanu izgradnju mini hidroelektrana, a posljednjih godina i solarnih postrojenja. Gotovo svaku investiciju u energetskom sektoru u Bosni i Hercegovini prate mnoge kontroverze, blokade, nezadovoljstvo građana i ekologa.
Zbog navedenog, cijena hercegovačkog krša je eksplodirala. Državno zemljište uzimaju veliki igrači, dok se cijena privatnog u posljednjih nekoliko godina utrostručila. Državnim zemljištem se raspolaže bez saglasnosti viših nivoa vlasti, kroz nezakonitu prodaju i prenamjenu. Solari koji se grade na privatnoj zemlji imaju bolje izglede, jer pitanje državnog zemljišta je blokirano nakon presude Ustavnog suda za slučajeve u Varešu i na Jahorini.
Poznati bjegunac iz Hrvatske najveći investitor u solare
Bivši čelni čovjek Dinama Zdravko Mamić se, nakon bijega iz Hrvatske, skrasio u Čitluku. Među prvima je prepoznao priliku za investiranje u solare kad je cijena struje u Evropi bila na historijskom maksimumu usljed agresije Rusije na Ukrajinu.
Želja za zaradom i strah od inflacije pritiskuju javnu upravu da ubrza procese izdavanja dozvola za izgradnju solara. Kroz taj vrlo složen i zamršen proces nije moguće proći bez podrške iznutra zbog čega dolazi do radnji koje su na granici zakona.
Nakon Čitluka, gdje je državno zemljište kupio po drastično niskoj cijeni, Mamićeva porodična firma znakovitog imena „Plavo Sunce“ realizovala je veliku investiciju na Pologu. Međutim, ta solarna elektrana nije u funkciji jer je inspekcija zapečatila nelegalno izgrađenu trafostanicu.
Dobro upućena osoba u stručnu stranu priče o solarima i njihovu političku pozadinu nam je objasnila da je problem nastao zbog nadležnosti i prostornog plana.
„On nema odobrenje za građenje objekta trafostanice jer je, prema zakonskoj regulativi, nadležnost Grada Mostara da izda odobrenje za građenje solarne elektrane bez trafostanice. Nadležnost na trafostanicama 35/10 kW je na Kantonu, odnosno Ministarstvu za građenje“, kaže naš sagovornik koji je insistirao da ostane anoniman. Pojašnjava da će politički lobi vjerovatno raditi na promjeni nadležnosti kako bi se otkočila realizacija investicije.
Mamićeva elektrana je usitnjena na 55 manjih, snage ispod pet MW, kako bi ušao u nadležnost Grada Mostara, a ne Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Stanovništvo i priroda na gubitku
Uz stanovništvo i prirodnu sredinu, realni sektor je najveći gubitnik priče o solarima u Hercegovini. Stanovnici mnogih hercegovačkih naselja u kojima se grade solari su zaobiđeni jer su izdavane dozvole bez učešća stranaka u postupku. Zbog toga je reakcija mnogih građana i udruženja bila najčešće zakašnjela. Posljednji koji su se pobunili su stanovnici Drežnice koji se protive izgradnji solara na Prenju, za koje je dozvolu izdalo kantonalno Ministarstvo turizma i okoliša.
„Mještani Pologa i Međina su svjesni da je izgradnjom ovih objekata u potpunosti ugrožena njihova egzistencija. Od malo preostalih stanovnika u naselju, većina njih se bavi poljoprivredom, stočarstvom, pčelarstvom, branjem ljekovitih biljaka. Stočari ljeti ispašu obavljaju u polju ispod kuća koje zimi bude poplavljeno, a zimi na ispašu vode svoja stada u brdo iznad kuća. Upravo taj teren je uništen izgradnjom solara, čime je direktno ugrožena njihova egzistencija“, kaže nam Admir Dubljević, stanovnik Međina.
Objašnjava da je specifičnost ovih solara u tome što se grade na nagnutom terenu, tik iznad naselja. To je teren koji je pošumljavan da ne bi dolazilo do pojave bujičnih poplava.
„Ravnanje terena iznad kuća za posljedicu je imalo ogromnu materijalnu štetu za mještane jer se u kišnim periodima ne mogu ‘izboriti’ sa oborinskim vodama. Mještani su do sada uputili 55 žalbi na rješenja o okolinskim dozvolama izdanim u periodu od 2021. do 2023. godine bez njihove saglasnosti. Pošto je ova lokacija izuzeta iz studije, onda dolazimo do zaključka da je ovakav projekat urađen protivno upozorenjima struke, bez ikakve studije izvodljivosti i utjecaja na okoliš, zdravlje i imovinu ljudi“, dodaje Dubljević.
Ističe i da su Međine jedno od većih naselja u zapadnom djelu Hercegovine, u kojem većinom žive Bošnjaci koji su preživjeli rat bez ikakvih problema sa svojim komšijama Hrvatima, a sada se u miru iseljavaju zarad bogaćenja lokalnih i stranih tajkuna.
Izgradnjom ove elektrane nepovratno je uništena borova šuma, prekinuti su lokalni putevi i ugroženo je zaštićeno područje rijeke Radobolje.
Rizične investicije
Osim dostupnog zemljišta, investitorima ide na ruku i to što su cijene opreme za solarne elektrane u stalnom padu. Međutim, mnogi su rizici s kojima se suočavaju investitori.
Mnogi investitori se na kraju procesa suočavaju s blokadom nadležnih institucija gdje se sukobljavaju interesi i lobiji koji se utrkuju za ograničene kapacitete na prijenosnoj mreži zbog čega su pokrenuti brojni sudski procesi. Dok se investitori bore s birokratijom i raznim lobijima, na tržištu je drastično opala cijena struje.
Prema mišljenju struke, država je pustila da se ova oblast stihijski razvija bez nužne kontrole, zbog čega može doći do nesagledivih gubitaka jer je realno da se 10 do 20 posto najavljenih projekata uspješno okonča. Trenutno najveći projekat koji se priprema u Hercegovini jest izgradnja solarne elektrane u Nevesinju, vrijedne 828 miliona konvertibilnih maraka (421 milion eura).
Almin Kovač iz Mostara godinama je u poslovima sa solarima. On je optimističan da investicije u solarnu energiju neće doživjeti sudbinu smilja jer je struja vrlo tražen proizvod.
„Ono što se događa sa solarima ne može se uporediti sa smiljomanijom, jer masovni uzgoj smilja je imao svoj početak, vrhunac i nagli pad. Ovdje se radi o proizvodu koji je na berzi i struja uvijek ima svoje kupce. Međutim, može li desiti da je neko uložio kapital, kao što je Mamić, pa ne može da legalizuje trafostanicu. Ovu temu treba promatrati kao infrastrukturu države, odnosno, kakav je njen elektroenergetski sistem za prijenos i distribuciju električne energije, kakvi su kapaciteti za priključak, kakva su zakonska rješenja, da li se daju olakšice investitorima, kakve su procedure i da li je proces transparentan”, pojašnjava Kovač.
Iz njegova iskustva kapacitet prijenosne mreže za koju je nadležna državna kompanija Elektroprijenos BiH je usko grlo.
„Što je za saobraćaj autoput, kapacitet mreže je za proizvođače struje“, kaže.
Njegova praksa na terenu potvrđuje poznatu činjenicu da se bez pogodovanja političkog lobija ne može ući u jedan projekat.
„Mi nemamo transparentno objavljene lokacije gdje postoji priključak na mreži od strane nadležnih institucija. Tom informacijom se manipulira i nju mogu saznati samo oni koji su bliski vlasti. Tu informaciju ne može imati strani investitor, jer proces nije transparentan. Dakle, Elektroprijenos BiH i elektroprivredne kompanije moraju reći gdje su priključci. Grad, kad uzme te priključke, mora reći koliko ima zemlje na raspolaganju i pod kojim uslovima”, dodaje Kovač.
Ističe dobro iskustvo s administrativnim radnicima u općinama, inženjerima i tehničkim osobljem u elektroprivredama, ali sistem u cjelini nije prohodan i funkcionalan.
U biznisu sa solarima i političari
S druge strane, među investitorima se često pojavljuju izabrani ili imenovani političari s lokalnog ili državnog nivoa. Bosanskohercegovački mediji sve češće pišu o ovoj neuobičajenoj pojavi, a političari se i ne trude da sakriju svoje „investicije“. Čak se i hvale.
Jedan od najpoznatijih takvih primjera je ministar privrede i preduzetništva bh. entiteta Republika Srpska Vojin Mitrović. On je posredstvom preduzeća svoje supruge „Energy of the Future“ iz Bijeljine tražio pod koncesiju 244 hektara državnog zemljišta na lokaciji Hadžibegovo Brdo u Bileći, a Vlada, čiji je ministar, dala mu je saglasnost. Vrijednost investicije je gotovo 230 miliona konvertibilnih maraka (117 miliona eura), a sam ministar je ranije poručio da neće imati problema oko zatvaranja finansijske konstrukcije.
Drugi primjer koji je podigao mnogo medijske prašine u Hercegovini je vezan za Davorina Primorca, direktora Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi BHANSA. On je u maju prošle godine osnovao vlastito poduzeće NGP d.o.o. Mostar te kreće u biznis sa solarima. Osim navedenog, on je i zet predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića.
Praksa pokazuje da sudstvo i tužilaštvo u bh. entitetu Federacija BiH, kada je riječ o Hercegovini, ima dvostruke aršine, na što ukazuju brojna istraživanja mostarskih medija. Stolac i Čapljina prodaju državno zemljište, a Grad Mostar izdaje urbanističke dozvole za izgradnju solara bez saglasnosti viših nivoa vlasti.
Naš sagovornik s početka priče nam pojašnjava da se u ovom dinamičnom biznisu pojavljuju osobe bez ranijeg stručnog i ekonomskog iskustva, koje očito pripremaju teren za treće osobe, odnosno nude projekte pripremljene u administrativnoj fazi.
„Ulaganje u solare u pripremnoj fazi košta oko 150.000 konvertibilnih maraka (76.30 eura), a kod nas ima mnogo pojedinaca koji raspolažu s tolikim kapitalom. Nakon što okončaju birokratske procedure, oni projekat po znatno višoj cijeni nude ozbiljnijim investitorima“, zaključuje.
Balkans.aljazeera.net