Bosna i Hercegovina se pretvorila u ogromnu kockarnicu koja masovno proizvodi ovisnike o klađenju. Kako drugačije objasniti jezive podatke o tome da su građani – samo u Federaciji BiH – za pet godina u kladionicama ostavili više od osam milijardi maraka?! Ili to da je ukupan promet priređivača igara na sreću klađenjem za osam mjeseci ove godine iznosio više od milijardu maraka, kako su to pokazali podaci Porezne uprave FBiH.
I tako, uz zemlju bolesnih dužnika, kako je to primijetio prof. Marko Romić, osnivač i voditelj liječenih ovisnika o kocki, stvaramo i malu kastu izuzetno bogatih koji nam svima kroje sudbinu.
A sudbina nam je takva da su nam kladionice, automat klubovi i kockarnice, koje se nalaze u neposrednoj blizini škola i obrazovnih ustanova, najposjećenija mjesta u državi i koja igrače, od djece i žena do staraca, privlače na razne marketinške načine i sponzorstvom svega i svačega.
I dogurali smo dotle da i dalje broj onih koji posjećuju kladionice i kockaju, kao i patoloških kockara, temeljimo na procjenama i istraživanjima nevladinih organizacija i onih koji se, reklo bi se, iz humanih i profesionalnih pobuda vaninstitucionalno bave tim nadasve javnozdravstvenim problemom.
Kada se zna da 500.000 građana posjećuje kladionice i kocka se, a da je gotovo 50.000 patoloških kockara i da su zajedno s njima i njihove porodice „zavijene u crno“, onda su razmjere tog problema strašne, a posljedice grozne. Jer, kockari, kako se to iznosi, prave dubioze do devetog koljena.
To da imamo vodeći broj kladionica u Evropi, u maloj zemlji kakva je BiH, koje su proizvele ogroman broj ovisnika, nije se dogodilo preko noći, već se plodno tlo za takav razvoj industrije kocke stvaralo godinama. Slika je to i prilika društva u kojem sistem vrijednosti, očito, ne postoji niti, izgleda, iko ima potrebu zaustaviti tu pošast.
Meliha Smajkić / Avaz.ba