Poput groma iz vedra neba odjeknulo je u Sarajevu i bošnjačkoj javnosti otvoreno pristajanje Države Izrael uz zahtjeve Hrvata u Bosni i Hercegovini kad je u pitanju izborno zakonodavstvo.
Iznenađenje je tim veće jer je službeni Tel Aviv/Jeruzalem svih ovih godina prilično suzdržano istupao oko unutarnjih pitanja i razmimoilaženja u BiH, konstatirano je u prvim komentarima nakon što je iz veleposlanstva u Tirani, inače nadležnog i za BiH, nedvosmisleno poručeno kako su “spremnost i prijedlozi hrvatske strane koji su stigli prilikom pregovora o izmjenama Izbornog zakona dobrodošli”. A još do jučer, pogotovo nakon deklaracije Bundestaga, mislilo se da je sve posloženo za još jedan izborni manevar, te da je Schimdtov rok od šest tjedana za dogovor samo puka najava.
BAKIROVE I ŽELJKOVE ILUZIJE
Kao ključna osoba koja je u fokus izraelske diplomacije stavila nama susjednu državu navodi se biznismen Amir Gross Kabiri, izvršni direktor mostarskog “Aluminija”, potpredsjednik Nogometnog kluba “Zrinjski” i predsjednik Židovske općine Mostar. Podsjeća se na to da je Kabiri često u društvu Dragana Čovića, lidera HDZ-a BiH, kao i da je, među ostalim, u Mostaru otvorio galeriju “The Hub of Fine Arts”, u kojoj su izložena slikarska djela vrijedna čak 300 milijuna maraka.
Ovaj je biznismen, pišu sarajevski dnevni listovi i portali, organizirao službeni Čovićev posjet kao zamjenika predsjedatelja Doma naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine Izraelu, nakon čega su u Mostaru izmijenjeni nazivi ulica koje su nosile imena i prezimena nekih ustaških dužnosnika.
Drugi je bitan faktor, po istim medijima i izvorima, Milorad Dodik i njegovi bliski odnosi s izraelskim ministrom financija Avigdorom Libermanom te Arijem Livneom, bivšim prvim čovjekom Međunarodnog židovskog kongresa i nekadašnjim voditeljem predstavništva Republike Srpske u toj zemlji, koji je srpskom članu Predsjedništva BiH jedno vrijeme bio i savjetnik. Sam Dodik nedavno se založio za to da deklaracija o holokaustu, nakon što ju je Čović progurao u parlamentu, prođe i u kolektivnom Predsjedništvu.
– Bakir (Izetebegović) i Željko (Komšić) još uvijek su valjda omamljeni iluzijama o snazi Bundestag rezolucije, s kojom oni svakako nemaju ništa i misle da je to dovoljno. Za to vrijeme, ozbiljne diplomatske akcije HDZ-a, pa i SNSD-a vode – komentirao je Zlatko Lagumdžija, bivši predsjednik SDP-a BiH i ministar vanjskih poslova, ustvrdivši da bi sve bilo drugačije da su stranke sa sjedištem u Sarajevu ozbiljno pristupile tome da se u reformski izborni paket integriraju “neki opravdani hrvatski zahtjevi”.
KOMENTAR JAKOBA FINCIJA
– Umjesto toga, oni su se konfrontirali s tim zahtjevima i još su nastavili prijetiti da će Hrvatima uzeti šest mjesta u Domu naroda, do mjere daljnje radikalizacije međuetničkih odnosa. Svojom odlukom da prepuste Čoviću ozbiljan arsenal argumenata samo su pokazali da nemaju ozbiljnu, poželjnu i izvodivu viziju Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države i društva zajedničkih vrijednosti – zaključio je Lagumdžija.
U utorak smo razgovarali s Omerom Čevrom, političkim analitičarom, koji je i do sada svojim stavovima odskakao od kolega i bio jako kritičan spram držanja službene bošnjačke politike.
– Odjek na izrečeni izraelski stav – kaže nam – ovdje je negativan, populistički i apokaliptički, kao i za sve drugo u posljednje četiri godine što je došlo na pregovarački stol kao prijedlog s bilo koje jake međunarodne adrese, a da nije bilo po mjeri onih struktura koje udobno žive na održavanju postojećeg sustava.
Ipak, najbolje je to komentirao predsjednik Židovske zajednice Jakob Finci, koji je, da podsjetim, kao Židov zbog nemogućnosti kandidiranja na izborima za člana Predsjedništva BiH, uz Dervu Sejdića, tužio i pobijedio BiH na Europskom sudu u Strasbourgu. Finci sada kaže kako je reakcija prvenstveno rezultat “neefikasnosti naše diplomacije, barem one koju predvode probosanske stranke”, aludirajući direktno na članove Predsjedništva Željka Komšića i Šefika Džaferovića, te ministricu vanjskih poslova Biseru Turković. Dakle, zamislite do koje je mjere došla populistička “šuplja priča” Komšića kad je i sam Finci shvatio da ni probosanska politika suštinski ne radi ništa da se riješi pitanje njegove neravnopravnosti i zadovoljavanje njegovih osnovnih ljudskih prava, nego čak radi sve da kroz konflikt i diplomatsku izolaciju de facto zadrži “status quo”.
Mnogi su u BiH, neovisno o tome kojoj strani pripadaju, uvjereni da iz poteza Izraela treba iščitati stav SAD-a i najbližih saveznika, poput Britanije, a nasuprot Njemačkoj i deklaracije Bundestaga. Sada je glavno pitanje kakve će reperkusije imati ova izraelska podrška, pogotovo na stavove Christiana Schmidta.
SCHMIDT, ‘GLAVNI ŠERIF’
– Visoki predstavnik je u BiH, da malo karikiram, “glavni šerif” i na njemu počiva i završava sva priča.
On ima bonnske ovlasti i može, ako želi, modelirati ovu zemlju kako je njemu volja, ako je taj model u skladu s međunarodnim standardima, jer nije on kriv što mi nismo u stanju u 2022. godini osigurati svakom čovjeku usred Europe da se kandidira na izborima. To je naš poraz i mi smo svi jednako krivi za to, bez obzira na to što se često želi stvoriti percepcija da su Srbi i Hrvati isključivi krivci za sve u BiH. Da napravim jednu malu digresiju, pa nisu Čović i Dodik, ni Srbi ni Hrvati krivi što u glavnom gradu BiH nemate riješenu cestovnu infrastrukturu, što su redukcije vode redovite, što je grad prljav i što manja kiša uzrokuje potpuni prometni kolaps – navodi Čevra i dodaje:
– Građane BiH stalno se manipulira alarmantnim tvrdnjama i najavama o aparthejdu, podjeli Bosne, zavjeri međunarodne zajednice protiv muslimana i sličnim netočnim teorijama i zavjerama. Sve to ima za cilj maskirati katastrofalno ekonomsko stanje, nerad, neviđenu korupciju i kriminal i, mogu reći, kapitulaciju probosanske politike, koja nema nikakvu ideju kako ovu zemlju vratiti na europski put, privući investicije i zadržati tisuće obitelji od napuštanja zemlje.
Zbog toga mišljenje Izraela neće imati velike reperkusije na odluku koju sprema visoki predstavnik oko Izbornog zakona, iako se tako kataklizmički najavljuje od neefikasne probosanske politike, kako je rekao gospodin Finci.
Njegova će odluka biti produkt uspješnog međunarodnog lobiranja ozbiljnih ljudi koji su se bavili svojim poslom, koji su kucali na vrata u Bruxellesu, Washingtonu, Berlinu i Londonu.
VOZAČ ‘KAMIONA’
Naš sugovornik ukratko je portretirao dva glavna protagonista bošnjačke politike:
– Kod Bakira Izetbegovića čovjek jednostavno nikad nije siguran što on zapravo želi, u kojem smjeru on gura. Neupitna je činjenica da je on najjači politički faktor kod Bošnjaka, zbog čega dodatno zabrinjava ta njegova neodlučnost i neprecizna geopolitička opredijeljenost, jer kao lider najjače stranke kod Bošnjaka, s bliskim odnosima u Islamskoj zajednici i kao sin prvog predsjednika Alije Izetbegovića, ipak ima veliku moć i ima mogućnost da ovaj “kamion” okrene lijevo ili desno, da ga odvede u Europu ili da ga eventualno prevrne. Mislim da su odnosi s Turskom previše naglašeni i da bi bilo bolje, ako pobijedi na sljedećim izborima za člana Predsjedništva, da se više okrene prema našim zapadnim partnerima, jer naš cilj nije zelena transverzala, nego Europska unija!
Željko Komšić s druge je strane klasični populist i komunist, koji nikada neće shvatiti što su europske vrijednost, jer se njegova politička filozofija bazira na totalitarnim idejama proisteklima iz Komunističke partije. To je filozofija “sa mnom ste, a ako niste, protiv mene ste”. To nije ono na čemu se temelji EU i demokratski svijet. On nema namjeru razvaliti državu, čovjek je sigurno patriot, ali zbog svoje političke kratkovidnosti i općeg nerada ne uspijeva uvidjeti štetnost svoje politike, koja najbrojniji narod u BiH polako gura u izolaciju i udaljava od naših zapadnih saveza.
TABU-TEME I ETIKETE
Posljednjih godina najviše razumijevanja za traženja Hrvata od svih bošnjačkih političara izražavao je Fahrudin Radončić, šef SBB-a, ali je dojam da on iz čistog oportunizma sada reterira i ide uz većinu. Jesam li u pravu?
– Ne bih se složio s vašom konstatacijom. Fahrudin Radončić nije “politički oportunist”, jer kao uspješan industrijalac ne živi od politike, pa zbog toga ima slobodu da uvijek jasno i precizno zauzme stavove o svim pitanjima. Njegova se politika općenito bazira na ekonomskom patriotizmu, a ne na stvaranju sukoba i izolacijom probosanskog faktora kod naših zapadnih prijatelja. Ja bih rekao da je najveći problem unutar probosanske politike upravo taj što brojni populisti konstantno stvaraju narativ o tome što se smije podržati, a što ne smije, što se smije ili ne smije javno reći, o čemu se smije uopće raspravljati u javnosti, a o čemu je zabranjeno govoriti. Stvorene su tabu-teme, i kad se netko usudi dirnuti u taj uspostavljeni narativ, odmah bude etiketiran kao izdajnik, četnik, ustaša, “nečiji igrač”. Brojni bošnjački političari prošli su kroz tu autokratsku mašinu koja melje svaku slobodnomisleću osobu koja javno izrazi svoj stav ako se ne podudara s uspostavljenim narativom.
Radončić od svojeg ulaska u politiku 2010. godine, kad je osnovao SBB, nikada nije zagovarao nacionalističke ili bilo kakve ideje koje će ići ka narušavanju međunacionalnih odnosa. Štoviše, jedan je od glavnih zagovarača ispravne ideje kako Bošnjaci i Hrvati moraju stabilizirati svoje odnose kako bi se relaksirala situacija u Federaciji BiH, pa da se onda, kao stabilna Federacija, može dalje pregovarati s drugim entitetom kako da se stabilizira Bosna i Hercegovina, jer samo kao takva, dakle stabilna i ujedinjena, može ići u EU – odgovara Čevra.
KOGA SU GRIZLE ZMIJE…
Pitali smo Čevru i za očitu bliskost SDA i Islamske zajednice…
– Nije nikakva tajna da su SDA i Islamska zajednica povijesno isprepletene. Uostalom, potpredsjednik SDA i član Doma naroda Parlamenta BiH Safet Softić istovremeno je i predsjednik Sabora Islamske zajednice BiH, što je njezino glavno upravljačko tijelo. Islamska zajednica u konačnici ima pravo iznositi političke stavove i podržavati kandidate, što je i praksa crkve na zapadu. Slaže li se ili ne slaže netko s tim, to je već drugi par cipela – reći će ovaj analitičar.
U BiH se svako malo spominje mogućnost novih nemira, čak i sukoba. Tenzije je nedavno u priličnoj mjeri podgrijao sam Bakir Izetbegović, prebrojavajući bošnjačke lovce, puške, dronove…
– Iako je ova Izetbegovićeva izjava u najvećoj mjeri osuđena sa svih strana, po mojem mišljenju ona nije toliko netočna i nije u potpunosti neopravdana. Iako sam gotovo uvijek kritičar Izetbegovića, moram objektivno reći da nije pozivao ni na kakav rat. Stalni nasrtaji na BiH, od vojnih nasrtaja 90-ih do današnjih političkih od naših susjeda, proizveli su takav stav i osjećaj kod Bošnjaka pa razumijem Izetbegovićevo prebrojavanje. Jer znate kako se kaže, koga su grizle zmije, i guštera se boji – poručuje analitičar Omer Čevra.
Slobodnadalmacija.hr