Stalno izazivanje međunacionalne napetosti i mržnje, čini se, postalo je svakodnevica u BiH. Zato ono što je učino Husein Smajić iz Bugojna izgleda nerealno, nestvarno. On je sagradio katoličku crkvu.
“Zar nije lijepa ova naša crkva Gospe od anđela? I zašto ju ne bi gradili? Zašto ime neke posebne veze jer Husein gradi crkvu? Ne razumijem to. Rekao sam i prije – ljudi nemojmo biti plemena. Učino sam to za ljubav svog naroda i za našu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Hajdemo se poštovati i uvažavati i kroz crkvu. Nije grijeh graditi. Grijeh je rušiti vjerske objekte, crkve, džamije…”, pitanja su, a ujedno i odgovori, Huseina Smajića za Deutsche Welle o njegovom nesvakidašnjem potezu.
Darovao zemlju na kojoj gradi crkvu
I to nakon što je 2014. godine, na svom imanju u mjestu Vesela straža kod Bugojna, prilikom izgradnje hidrocentrale, pronašao ostatke srednjovjekovne katoličke crkve iz 13 stoljeća i 12 skerletnih ostataka, među njima i jedine vladajuće bosanske kraljice Jelene Kotromanić Grube.
To je bio početak njegovog projekta koji je za mnoge postao simbolom mira i suživota naroda u BiH, zemlji desetljećima prožimanoj međunacionalnim sukobima.
“Otkopali smo temelje, a došao je i kardinal, naš uzoriti Vinko Puljić, i ja sam predlagao da sagradimo crkvu onakvu kakva je bila u srednjem vijeku. Međutim, on je rekao kako nije u praksi da se gradi na porušenim temeljima. Nakon toga darovao sam oko 1.500 kvadrata zemlje za izgradnju crkve”, prisjeća se Husein, kojem je zbog ovakve geste 2015. godine tadašnja hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović uručila Večernjakov pečat.
Počeo je izgradnju crkve, ali i ugostiteljskog objekta za prihvat hodočasnika i posjetitelja. Crkvu je nedavno blagoslovio nadbiskup metropolit vrhbosanski u miru kardinal Vinko Puljić, a blagoslovu je prisustvovalo više od tisuću i pol hodočasnika.
Ali, ovaj gospodarstvenik ima nove planove. Namjerava sagraditi i muzej gdje će, uz pomoć znanstvenika, restauratora, arheologa, povjesničara, posjetiteljima prikazati pronađene bogate artefakte iz srednjovjekovne Bosne: skerletne ostatke kraljice Jelene umotane u pozlaćeni baršun, ali i zaštititi temelje crkve pred kojom ‘bdije’ kameni kip bosanske vladarice s krunom i mačem u rukama, rad akademskog kipara Ante Braovca. Do sada je u cjelokupan kompleks uloženo oko 10 milijuna KM.
“To je prava Bosna i Hercegovina”
Niti zabačenost mjesta, niti makadam, a ni vrućina, nisu bile razlogom koji bi mogao omesti katoličkog svećenika don Josipa Batinića da sa svojim vjernicima posjeti crkvu koju gradi Husein Smajić. Srdačan pozdrav, uobičajena pitanja o zdravlju i prijateljski razgovor, daju do znanja se vrlo dobro poznaju.
Na pitanje što znači kada čovjek islamske vjeroispovijesti gradi katoličku crkvu, ovaj svećenik ima jednostavan odgovor.
“To ti je ta prava Bosna, prava vjera, prava budućnost na temelju i teretne i fine prošlosti. Husejin je čovjek okrenut budućnosti na temelju naših korijena koji su ovdje tisućljetni. Koje često nije bilo idealno, ali uvijek okrenuto prema naprijed i nadi, a čemu nas uče sve tri objavljene religije. Jedino je to put, istina i život”, zaključuje don Josip.
Dok on razgleda unutrašnjost, čuju se reski zvuci alata Hajrudina Alibegovića koji popravlja masivna drvena vrata novosagrađene crkve. Je li čudno što gradi i popravlja katoličku crkvu?
“A, što bi mi to bilo čudno? Nije mi čudno. Mene to ne smeta i ne bi nikoga trebalo smetati. Ono što je učinio gospodin Husein – to je naša Bosna i Hercegovina. Takva bi trebala biti”, kratko, sažeto, jednostavno i prosto, objasnio je svu životnu filozofiju suživota sličnih ljudi, često naviklih na građenje barijera od izgradnje poštovanja i razumijevanja.
“Nikada se neću umoriti”
I dok se posjet neobičnom čovjeku Huseinu Smajiću bližio kraju, on odjednom ustaje s riječima: “Vrijeme je”. Ipak, pitanje “Za što?”, ostalo je neizgovoreno, ali uz strpljivo očekivanje.
Pri tom, on staje ispred četiri metra visoke slike Isusa Krista, ulja na platnu, zaštićene neprobojnim staklom, dara od Općine Kupres, postavljene u blizini ostataka srednjovjekovne crkve. I zvoni, potežući naizmjenice konopac sa dva zvona. Zvuk zvona odjekuje, doslovno para mir tišne i nestaje u visokim, zelenim borovima.
“Svaki dan zvonim u 12 sati”, pojašnjava on svoj neuobičajeni, ali svakodnevni ritual.
‘Za ljubav našeg naroda’, ‘za našu domovinu Bosnu i Hercegovinu’, ‘za budućnost’, ‘za zajedništvo, nadu’, sve su ovo razlozi o kojima govori Husein. “Nikada se neću umoriti. Nitko se nikada ne smije umoriti ako postoji i bar malo nade za nadu”, zaključuje na kraju ovaj mirotvorac.
Vera Soldo / DW.com